O tebi
O tebi ne govorim ljudima jer shvatili ne bi
O tebi govorim
Tek listu kad lomno padne na tlo
Sumraku kad te razlije u boje
I rubu ponornog sjećanja mog
Tek tmini kada progovori glasno
Suzu prolomljenu u dnu crnog oka
Što kanuti neće nikad
Tek vratima odškrinutim i odjeku koraka
Zalutalim pragovima što kuće svoje traže
Otkucaju srca i posljednjom mrežom
Zahvaćenu vodu što kroz konope
Nazad u izvor lije
O tebi ljepoto moja
Ne govorim ni tebi
Jer čak ni ti shvatio ne bi
Da s površine riječi ništa se ne kreće
I ništa u dubine vratiti se neće
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Related quotes
Picaro turns her face towards the sun
…chameleon like chiseled in a rock rock chained pours the rainbow colours the silent sky reflections where to think is if I was a tree I would turn my leaves to you so that you can mirror yourself in the streams of written currents if I were a butterfly I would turn my wings to you so that you can wing yourself in warmth from the hands an embrace to you if I had hands I would repeat the digging up of the wells which your light has not as yet reached if I was the light I would be faster than a thought if I had a thought from you I would make it a gift to the face cut in years towards death if I had a face I would not be a picaro of self an unoverstepped hurdle at the threshold of an entrance…I’ve got nothing.
Pikaro okreć e lice ka suncu
...kameleonski uzidan u stijenu stijenom rpikovan preliva dugine boje tihe odraze neba gdje misliti je da sam drvo okrenula bih lice ka tebi da se ogledaš u potocima ispisanog toka da sam leptir okrenula bih krila ka tebi da se raskriliš toplinom od ruku zagrljaj da imam ruke ponovila bih kopanja bunara gdje svjetlost tvoja stigla nije da sam svjetlost bila bih brža od misli da imam misao od tebe poklonila bih je licu što mu godine urezuju smrt da imam lice ne bih bila pikaro sopstva nepreskoč ena prepreka na pragu ulaska...Nemam ništa.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Idealna Zena
Sahranicu te na Pere Lachaise
pored Preverta, zeno
trebalo je da budes lijepa
kao njegove pjesme o tebi
Sahranicu te na Pere Lachaise
pored Sopena, zeno
trebalo je da budes lijepa
kao njegova muzika o tebi
Sahranicu te na Pere Lachaise
pored heroja, zeno
trebalo je da budes hrabra
i umres kao heroj, zeno
Sahranicu te na Pere Lachaise
pored...
uostalom svejedno mi je
gdje cu te sahraniti
moja lijepa IDEALNA ZENO.
poem by Jankovic Zoran
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
This is my silence with the taste of ‘never’
A single plunge from the tip of the tongue
Into the clouds anxiety sponges
Burdened with water and wells too mute
Of elements void of translation
A single flame from the tip of the fingers
That once touched the hard locked heart
Within the heights all skies to burn
In elements void of translation
A single stone cast into a cradle
Rocks an embryo crying for a womb
Like a childless lap still eager to fly
In elements void of translation
A single breath signed by an ocean wind
That namelessly carves the gates of open cages
Wrestling with the forbidden language
In elements void of translation
This is my silence with the taste of ‘never’
I give it solely unto you
Ovo je moja tišina sa ukusom 'nikad'
Jedno poniranje sa vrha jezika
U oblake sundere tjeskobe
Pod teretom vode i bunara suviše nijemih
Pod elementima lišenim prevoda
Jedan plamen sa vrhova prstiju
Što jednom je dotakao teško zakljucano srce
U visini da spali sva neba
U elementima lišenim prevoda
Jedan kamen bacen u kolijevku
Ljulja embrion što place za utrobom
Kao krilo bez djeteta što ipak žudi za letom
U elemntima lišenim prevoda
Jedan dah potpisanim okeanskim vjetrom
Što bezimeno urezuje kapije otvorenih kaveza
Rvajuci se sa zabranjenim jezikom
U elemntima lišenim prevoda
Ovo je moja tišina sa ukusom 'nikad'
Dajem je samo tebi
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Last night
Last night I asked the drop
what nobody had dared to ask before
I said
come on, isn't it time you washed my face
isn't it time you stopped falling in tears
isn't it time for me to drink you
isn't it time for you to touch me
isn't it time for me to see the world within you
come on, what are you waiting for
why don't you finally fall down
that was the rage of a dead chicken
Sinoc sam rekla kaplji
sto joj niko ranije nije smio reci
rekla sam
hajde, nije li vrijeme da me umijes
nije li vrijeme da suzom prestanes
nije li vrijeme da te popijem
nije li vrijeme da dotaknes
nije li vrijeme da u tebi sagledam svijet
hajde sta cekas
zasto vec jednom prosto ne kanes
bio je to bijes mrtvog pileta
Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
…da Tek Si Pjesnik
Spram riječi nag
Proljeća vjesnik
Spram stope trag
Zeleno sliven u jedan stih
Da jesen zna ljubav ti bih
Što grli grumen
Zemljani prah
Kroz sunčan rumen
Vrelog ljeta dah
Da diše promrzle usnule zime
I nikad ne takne od leda ti ime
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Yes-I-that one/Da-ja-ta
My own foot a stone a trace
With life into death-life
Within eternal
A threshold overstepped
Yes-I-that one
My own illness and cure
Dusk whispered to dawn
And a beam of sunshine to morn
My own year a book a century
And an undreamt heaven to a cloud
Yes-I-that one
Unbearable unstoppable within
An embrace in You
Freedom facing
For One both
A water to the living spring
Da-ja-ta
Svoja stopa kamen trag
Životom u smrt život
Vječnim prekoračen prag
Da-ja-ta
Svoja boljka lijek
Zori sumrak šapnut
Jutru sunčec sjaj
Svoja godina knjiga i vijek
I oblaku nedosanjan raj
Da-ja-ta
Neizdrživa nezadrživa u sebi
Spram Tebe sloboda
Zagrljaj u Tebi
Za Jedno oboje
Živom izvoru voda
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona se proljeć em otvaraju ko cvijet
Cvjetaju tiho preko vode polja
Ona se ruše i grade ko svijet
Što spašen reč e tvoja sam volja
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona tiho gasnu ko svijeć e nad grobom
Sumrakom ranim na vjetru od riječ i
I tiho se bude pod skutom sa tobom
Melemom ljubavi srce da se liječ i
Ti imaš svoja srca Marijo
Kucaju nevino u kolijevci od krvi
Smrti se ne daju a humkom zidana
Da svjetlost vide kad dan im prvi
Ozari srca rukom tvojom vidana
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
A bit of being cut off from a memory/Moj
Echoes closely down the hall like nothing
Thoughts ajar in a big silence
Like a door I must not go through
Unfulfilled thoughts
Left to beat in somebody else’s wells
The moments dragged into nowhere
Through a glass pane pacified in memory
A shivering hope will unveil the veil
Open the eyes
My shadow across the sky
Who knows how many times
Will beg for everything
That doesn’t want to give in
Like a wave drowned in the sea of waiting
Tearful song it will cry
In the foam out of the foam
My newly born dawn
Moj
Od sjeć anja otkinut trač ak trajanja
Što hodnicima blizu odzvanja ko ništa
U velikom ć utanju misli otškrinute
Ko vrata kroz koja ne smijem da prođ em
Ostać e nedomišljene da nekom drugom
Bunarima kucaju
Trenuci odvuč eni u nepovrat
Kroz okna od stakla umirena sjeć anjem
Nada što se batrga
Skinuć e velove otvoriti oč i
Moja sjena preko neba
Po ko zna koji put
Iskać e što se neć e dati
Morem išč ekivanja udavljeni talas
Proplakać e pjesmu
U pjeni iz pjene rođ ena
Moja nova zora
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
My/Moj
A bit of being cut off from a memory
Echoes closely down the hall like nothing
Thoughts ajar in a big silence
Like a door I must not go through
Unfulfilled thoughts
Left to beat in somebody else’s wells
The moments dragged into nowhere
Through a glass pane pacified in memory
A shivering hope will unveil the veil
Open the eyes
My shadow across the sky
Who knows how many times
Will beg for everything
That doesn’t want to give in
Like a wave drowned in the sea of waiting
Tearful song it will cry
In the foam out of the foam
My newly born dawn
Moj
Od sjeć anja otkinut trač ak trajanja
Što hodnicima blizu odzvanja ko ništa
U velikom ć utanju misli otškrinute
Ko vrata kroz koja ne smijem da prođ em
Ostać e nedomišljene da nekom drugom
Bunarima kucaju
Trenuci odvuč eni u nepovrat
Kroz okna od stakla umirena sjeć anjem
Nada što se batrga
Skinuć e velove otvoriti oč i
Moja sjena preko neba
Po ko zna koji put
Iskać e što se neć e dati
Morem išč ekivanja udavljeni talas
Proplakać e pjesmu
U pjeni iz pjene rođ ena
Moja nova zora
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
A dropp of ocean
...will never learn the hands that have swum it
unless it is taught tears to cry
kap okeana nikada nece nauciti ruke koje su ga preplivale
osim ako ga ne naucimo da place
C circle Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Na dan kada naucimo kako ulice dobijaju imena
I zaronimo u geometriju oštrih slijepih uglova
Što žive svoje živote izmedu dva sna
Milimetri snage mogu se istopiti
U mapama i stazama
Muzejima na raskršcu
U semaforima što bespomocno trepcu
Kad želje bilborduju staze do pakla
U slike obmane grube zabave za posjetioce što kažu
Mi smo sad fini pristojni ljudi
Više ne gledamo kako mecka igra
Probadana žaracem
Jer smo saznali bol njenog makabra
Ali ipak smo stavili rukavice
Otišli do njenog Zoo vrta
Tražeci da nam da intervju
Iako nikad ni rijec nije rekla
Na dan kada naucimo kako ulice dobijaju imena
Ispisuje se jedan aforizam bola
Što hrani se na kraju redova
I stiska adresu remek djelo
On pulsira 'mjesta molim mjesta da pokucam
Bez imena mrtva ste ulica
Došao sam da zaplacem kraj zvona na vratima
Što zvoni spram putujeceg prodavca snova
Što došao je samo da pozdravi majku
Jer danas ne prodaje ništa
Cak ni Boga za mjesecni prihod
Nijedan recept za srecniji život
Danas je došao da pita spavace sobe na spratu
O malom djecaku što mokrio je u krevet
I skrivao svoje košmare pod dušek
I matrici dizajniranoj što živi u kutiji za igracke
Medu jednonogim olovnim vojnicima
Kraj lutke djevojcice sa šibicama
Obešcašcene pod Božicnom jelkom'
Na dan kada naucimo kako ulice dobijaju imena
Vozovi stanu zanijemili na šinama
Slijepi se putnici iskrcavaju peroni pucaju
Trgovi se crvene od paradajz revolucija
Što flertuju sa metaforama krvi
Bare podojene majkom hrabrošcu
Isparavaju u sušama južnih zraka
I vracaju se sa rodama što ne radaju djecu
Na dan kada naucimo kako ulice dobijaju imena
Zidovi stružu svoju farbu suzno tražeci
Boju necijih ociju u svakoj zidanost da udave
I apokalipticno kripticni grafiti
Pomjeraju kaldrmisane ulice
I svi tramvaji nazvani po tockovima vremena
Pomjeraju beskrajne gradove u svemiru
Što oplakuju avionske nesrece
Kad rukama isprepletanim gradimo mreže velegrada
Kao pauci sobom izjedeni što pletu
Tragove sopstvene pljuvacke da bi uredno bili usisani
U danima kad stanodavac ima vremena da ocisti prašinu
Naucimo da ulice mijenjaju imena
Onako kako zmije mijenjaju košuljice
Ali nikada nacin vijuganja
Naucimo da postoje hiljade bezimenih heroja
Koji sklupcani na uglovima prose mjesto
Gdje ulice nece imati imena
Koji nikad nisu zaradili ulicu što ce se po njima zvati
Zahvaljujuci nekom istoricaru što silovao je tekst u fusnotama
I oprao ruke krivice nad zlocinom
Što ulice pokrece da kruže
Što uglove pokrece do sljepila
Sa vlasnikom podataka bez vizije
Što umace svoje pero u bare onoga
Što treba da bude znacajno sjecanje
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Nothing (Nafaka)
In which the fullness of being stands
I settle illusions withing
For the sake of evil omens
Not to bloom in spring
Nothing in which I push the questions
In which I settle the answers
For the sake of sense
Not to die out by autumn
Nothing
In which I pour the whiteness
In which I settle the freezing
For the waiting not to melt down at winter
Nothing
In which the sunshine bathes
In which I settle the light
Not to burn myself in summer heat
NISTA u koje staje punoca bica
u njoj nastanjujem privid
uroka radi da se ne prozli
proljecem
nista u koje sazimam pitanja
u njima nastanjujem odgovor
smisla radi da s jeseni
ne uvene
nista u koje sipam bjelinu
u njoj nastanjujem promrzlost
u zimama cekanja da se ne istopi
pahulja
nista u kojem se preliva sunce
u njemu nastanjujem svjetlost
vrelinom ljeta da se ne sprzim
JA
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Sorry sorry
no road for this map
no train for this ticket
I've got nothing
sorry sorry
the colours for this dawn I still haven't found
the libreto for this twilight I still haven't written
neither the most difficult sonnet in the world
for an angel asleep
nor a drama for a lonely sideroad tree
a fragile shelter
sorry sorry
no road for this map
no ticket for this train
I've got nothing
za ovaj put nemam mapu
za ovu kartu nemam voz
nemam ništa
sorry sorry
za ovo svitanje još nisam pronašla boje
za ovaj sumrak još nisam napisala libreto
ni najteži sonet na svijetu
za usapavanog anđela
ni dramu za usamljeno drvo krajputaša
sklonište krhko
sorry sorry
za ovaj put nemam mapu
za ovaj voz nemam kartu
nemam ništa
2009.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
the winged space beyond the possibility of standing (Nafaka)
turning the clock back into endlessness
I will say nothing in a silent whisper
The time over bridged from now to duration
The steps follow to the point of no return
I will say nothing with an encircled verse
prostor raskriljen nad mogucnoscu stajanja
u nepovrat vraticu sate
govoricu nista u sapatu tihom
vrijeme premosceno od sada do trajanja
u nepovrat stope prate
govoricu nista zaokruzenim stihom
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
If you knew/Kada bi znao
if you knew how much I want you
you'd be scared
you'd be absolutely terrified
you'd learn a tigress paw is a safer handshake
you'd learn a snake's tongue is has a softer touch
you'd find a cave a lighter place to be
you'd not be able to bear it
you'd die
but if you knew how much I love you
you'd find a way to my home
and I'd be cured
kada bi znao
kada bi znao koliko te volim
uplašio bi se
bio bi otkinut od straha
shvatio bi da je šapa tigrice bezbjednija za rukovanje
shvatio bi da jezik zmije ima blaži dodir
našao da je pecina svjetlije mjesto za stanovanje
ne bi izdržao
umro bi
ali kada bi znao koliko te volim
našao bi put do mog doma
i ja bih bila izlijecena
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The Misty Hidden Of Mine/Moje Magleno Skriveno
In the daybreak song
Will take the forests into an embrace
My never hoped for
Heartbeat cut off the heart
Will spill the walls into a midnight sound
Mine within the chains treasure in my hands
Will toll cursed from the towers
Sadly the song of awakening
Into the deafness
Mine into nothing flooded water
A current beginning into an endless
Will cut the seams and sew
A new array for the soul's nakedness
Mine on my palm colourful lonely butterfly
Moving the wings like eaves in the tempest
Maddened by the possibility of flight
My never enough overcome dawn
In an empty bad
Where I am enfolded up to the point of no recognition
Mine sharpened pencils
Regularly waiting for the words
Will be broken halved in them
Mine from fatigue cracked mirror
That each morning I feed with a smile
Twinkling yearning for the truth
Mine long time ago lost waiting
On the benches below the trees
Despair chained
Prever quoted ages of circles
On my skins
Digging the death memory
Mine after forty days black nails uncut
digging the memory of death
Mine encircled in the dewdrops of crying eyelashes
Which silently I close
With the soul limited sight
Mine sealed lips
Quivering of love
To you I will surrender God
To judge and please forgive
Moje magleno skriveno
Pjesmom praskozorja
Odvešć e šume u zagrljaj
Moje nenadano od srca
Otkinuto kucanje
Pretoč ić e zidove u otkucaj ponoć i
Moje u rukama zatoč eno blago
Prokleto zvonić e sa zvonika
Tužno pjesmu buđ enja
U nedosluhu
Moja u ništa otplavljena voda
Poč etkom oticanja u beskraj
Odagnać e rubove i sašiti
Nove odore za nagost duše
Moj na dlanu šareni usamljeni leptir
Klepeć e ko streha na buri
Sluđ en moguć nošć u leta
Moje nikad prežaljeno svitanje
U postelji praznoj
U kojoj se umotavam do neraspoznavanja
Moje od umora napukmo ogledalo
Koje svakog jutra osmjehom hranim
Istine gladna iskrič avost
Moje naoštrene olovke
Koje uredno č ekaju riječ i
Pokidać e se u njima
Moje davno izgubljeno č ekanje
Po klupama ispod drveć a
Zarobljeni oč aj
Preverom citirana starost godova
Na mojoj koži
Moji poslije č etrdeset dana
Pocrnjeli nepodšišani nokti
Kojima kopam sjeć anje na smrt
Moje rosom plakanja omeđ ene trepavice
Koje tiho obaram sklapam
S pogledom omeđ enim dušom
Moje zapeč ać ene usne
Koje podrhtavaju od ljubavi
Tebi dać u Bože
Da sudiš i molim te oprostiš
©Miroslava Odalović ,2009.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Water traces-Vodeni spomenik
Like a curtain of rain
That the hand will never
Be able to move it away
Not even when the eye opens up a drop
Like pools full of thoughts
Dissolving amidst the fall
A sound of the first thunder
Removed from the cloud
With the lightning the fire in hand
The thought dying alone on the breath
Our breathing it breathes
The islands are painting the waters
The waters are painting the skies
The skies are painting out faces
Are we just- the water traces
Vodeni spomenik
Kao zavjesa od kiše
Što ruka je nikad
S prozora skloniti neće
Čak ni kada oko otvori kapi
Kao bazen prepun misli
Što se rastvara sred pada
S oblaka smaknut zvuk prvog groma
S munjom s vatrom u ruci
Hladna kiša prži mi dah
Na dahu riječ obamrla sama
Našim disanjem diše
Ostrva slikaju vode
Vode slikaju neba
Neba nam slikaju lik
Da li smo samo-vodeni spomenik?
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Ti u svom uglu sam to znam
Na ramenu ti riječ i urezano sve
Loviš me mišlju brži si od svjetla
I zalud bježim jer pustiti ne mogu
Tebe da prodješ ko što prođ e dan
Tebe da prodješ da ne boliš sam
Ti što u tom uglu sam to znam
Č ekaš da prodjem ti sjenom od talasa
Na tren kada se sretnu dvije pjene
Ne osta ništa ni kapi od mene
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Stradanja hram
daj mi moja dušo bijele vode znanja
u kaplji nastanjen tvoj tihi plam
daj mi moja dušo niti tvoga tkanja
da ispletem riječi i da tako znam
da život ide jednom
a smrt stazom drugom
u traganju žednom
i zasut tugom
ja sam
stradanja hram
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Come beauty come/ Dodi ljepoto dodi
The moon hurtful beyond the earth
Biting the midnight hour
Spills the quivering made of light
To summon the whole into a song
Come beauty come
The night is never old
The sunlit glow beyond the earth
Burning the desert soil
Spills the quivering made of light
To summon the whole into a song
Come beauty come
The day is never old
The waters below the roar of the sky
Soothed in a dropp through the sea
Spills the quivering made of light
To summon the whole into a song
Come beauty come
The ocean is never old
The air the seal of breathing
Rising the circles through the wind
Spills the quivering made of light
To summon the whole into a song
Come beauty come
For life is never old
Mjesec bolan nad zemljom
Što grize ponocni sat
Prosipa drhtaj od svjetla
Dodi ljepoto dodji
Noc ne stari nikad
I suncev sjaj nad zemljom
Što morem se slegnu u kap
Prosipa drhtaj od svjetla
Da prizove sve u poj
Dodi ljepoto dodji
Dan ne stari nikad
Vode pod hukom neba
Što morem se slegnu u kap
Prospu drhtaj od svjetla
Da prozovu sve u poj
Dodi ljepoto dodji
Okean ne stari nikad
Vazduh disanja pecat
Što krugove vjetrom diže
Prosipa drhtaj od svjetla
Da prizove sve u poj
Dodi ljepoto dodi
Život ne stari nikad
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!