Ti imaš svoja srca Marijo

Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno

Ti imaš svoja srca Marijo
Ona se proljeć em otvaraju ko cvijet
Cvjetaju tiho preko vode polja
Ona se ruše i grade ko svijet
Što spašen reč e tvoja sam volja

Ti imaš svoja srca Marijo
Ona tiho gasnu ko svijeć e nad grobom
Sumrakom ranim na vjetru od riječ i
I tiho se bude pod skutom sa tobom
Melemom ljubavi srce da se liječ i

Ti imaš svoja srca Marijo
Kucaju nevino u kolijevci od krvi
Smrti se ne daju a humkom zidana
Da svjetlost vide kad dan im prvi
Ozari srca rukom tvojom vidana

Ti imaš svoja srca Marijo
Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Related quotes

A bit of being cut off from a memory/Moj

Echoes closely down the hall like nothing
Thoughts ajar in a big silence
Like a door I must not go through
Unfulfilled thoughts
Left to beat in somebody else’s wells

The moments dragged into nowhere
Through a glass pane pacified in memory
A shivering hope will unveil the veil
Open the eyes
My shadow across the sky
Who knows how many times
Will beg for everything
That doesn’t want to give in
Like a wave drowned in the sea of waiting
Tearful song it will cry
In the foam out of the foam
My newly born dawn

Moj
Od sjeć anja otkinut trač ak trajanja
Što hodnicima blizu odzvanja ko ništa
U velikom ć utanju misli otškrinute
Ko vrata kroz koja ne smijem da prođ em
Ostać e nedomišljene da nekom drugom
Bunarima kucaju

Trenuci odvuč eni u nepovrat
Kroz okna od stakla umirena sjeć anjem
Nada što se batrga
Skinuć e velove otvoriti oč i
Moja sjena preko neba
Po ko zna koji put
Iskać e što se neć e dati
Morem išč ekivanja udavljeni talas
Proplakać e pjesmu
U pjeni iz pjene rođ ena
Moja nova zora

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

My/Moj

A bit of being cut off from a memory
Echoes closely down the hall like nothing
Thoughts ajar in a big silence
Like a door I must not go through
Unfulfilled thoughts
Left to beat in somebody else’s wells

The moments dragged into nowhere
Through a glass pane pacified in memory
A shivering hope will unveil the veil
Open the eyes
My shadow across the sky
Who knows how many times
Will beg for everything
That doesn’t want to give in
Like a wave drowned in the sea of waiting
Tearful song it will cry
In the foam out of the foam
My newly born dawn

Moj
Od sjeć anja otkinut trač ak trajanja
Što hodnicima blizu odzvanja ko ništa
U velikom ć utanju misli otškrinute
Ko vrata kroz koja ne smijem da prođ em
Ostać e nedomišljene da nekom drugom
Bunarima kucaju

Trenuci odvuč eni u nepovrat
Kroz okna od stakla umirena sjeć anjem
Nada što se batrga
Skinuć e velove otvoriti oč i
Moja sjena preko neba
Po ko zna koji put
Iskać e što se neć e dati
Morem išč ekivanja udavljeni talas
Proplakać e pjesmu
U pjeni iz pjene rođ ena
Moja nova zora

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Svitanje vjencava bat sanjanih koraka

svitanje vjenčava bat sanjanih koraka
sa tminom što dobuje tiho kraj uha
ono stapa svjetlost i vrelinu mraka
i šapat tad postaje naušnica sluha

i ruke tad postaju šareni leptiri
sa bjeline jastuka tiho budjeni
prste pomijeraju duboki nemiri
svakom znani dati svakome suđeni

nekom se kapci teški otvaraju
zjena misli pogled samo nemir biva
a u dnu sveg vida tmine se odmaraju
i u dnu sveg nemira tišina sniva

1995-2012

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

There They Sail Silently Sail/Tiho Brode Tiho Brode

Censured song offs of the paper ships
Cut into the masts like shadows
In a scissor cut the word has been cut
One word which called many names
With paper notes among two fingers
Windy mornings were spread
The wind knows what has been written
The paper ships knew nothing
Except to sail
To silently sail

Tiho brode tiho brode
Cenzurisano otpjevi papirnih brodova
U jedra izrezani ko sjene
Rezom makaza otkinuta
Jedna riječ je dozivala mnoga imena
Prstohvatom ceduljica
Posuta jutra vjetrovita
Vjetar zna šta je na njima pisalo
Papirni brodovi nisu znali ništa
Sem da brode
Sem da tiho brode

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Today I sing/ Danas pjevam

Today I sing unrest of a pontoon bridge
Beyond the water looking for a step and kiss
The hint of transfer a raft right across the sky
A ducat's ‘neath the tongue for midnight abyss

At the river bottom dug without my name
Today I sing a stone oh so deep it fell
I spread wings to the door silently like a crane
From my bottom flight a toll is in the bell

I'll be in your heart an echo strong and endless
On the bridge your daughter made of sparkling dress


Danas pjevam nemir pontonskoga mosta
Nad vodom što traži svoj poljubac gaz
I slutnjom prelaska splavom preko neba
S dukatom pod jezikom za ponocni jaz

Na dnu rijeke kopane bez imena mog
Danas pjevam kamen što duboko tone
Širim krila vratima tiho kao ždral
Sa dna moga leta sva me zvona zvone

Bicu ti u srcu odjek jak bez kraja
Na sredini mosta tvoja kcer od sjaja

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Kraj Istera poj

U plavoj kući vrtova kobi
Pčela je pronašla cvijet
Da tiho zgasne u zloj dobi
Kad žaokom probode svijet

U bijeloj kući vrtova smrti
Ptica je pronašla let
Da žilom krvi život zavrti
Krilima dotakne svijet

U zelenoj kući proljeća znak
Obujmi ulujni oblak tmast
Morana pruži svoj grozni krak
I zgasnu stari zapis hrast

Trinaest tmina kraj njega prođe
Šapatom sedmim uginu let
I treće jutro medonosno dodje
Da žaokom probode svijet

I ono nad Isterom nebo plavo živo
Gdje takoh se skuta njegovoga
Gdje plakah hristočežnjivo
Toplo je toplo u naručju Boga

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Yes-I-that one/Da-ja-ta

My own foot a stone a trace
With life into death-life
Within eternal
A threshold overstepped

Yes-I-that one

My own illness and cure
Dusk whispered to dawn
And a beam of sunshine to morn
My own year a book a century
And an undreamt heaven to a cloud

Yes-I-that one
Unbearable unstoppable within
An embrace in You
Freedom facing
For One both
A water to the living spring


Da-ja-ta
Svoja stopa kamen trag
Životom u smrt život
Vječnim prekoračen prag

Da-ja-ta
Svoja boljka lijek
Zori sumrak šapnut
Jutru sunčec sjaj
Svoja godina knjiga i vijek
I oblaku nedosanjan raj

Da-ja-ta
Neizdrživa nezadrživa u sebi
Spram Tebe sloboda
Zagrljaj u Tebi
Za Jedno oboje
Živom izvoru voda

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

O tebi

O tebi ne govorim ljudima jer shvatili ne bi
O tebi govorim
Tek listu kad lomno padne na tlo
Sumraku kad te razlije u boje
I rubu ponornog sjećanja mog
Tek tmini kada progovori glasno
Suzu prolomljenu u dnu crnog oka
Što kanuti neće nikad
Tek vratima odškrinutim i odjeku koraka
Zalutalim pragovima što kuće svoje traže
Otkucaju srca i posljednjom mrežom
Zahvaćenu vodu što kroz konope
Nazad u izvor lije

O tebi ljepoto moja
Ne govorim ni tebi
Jer čak ni ti shvatio ne bi
Da s površine riječi ništa se ne kreće
I ništa u dubine vratiti se neće

©Miroslava Odalović

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

The Illiterate/Nepismeni

sometimes the illetrate are the best readers of hearts


ponekad su nepismeni najbolji citaci srca

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

The Square Root Of The Soul/Kvadratni Korjen Duse

The soul’s the square
The square with birds flying down on it
To take away the crumbs of its bread
The square with four corners
Each being turned towards
A stone token in its centre

The square the people keep coming to
To take away the words and their own faces
The square with four corners
Each being turned towards clock beat
In its centre

The square of its own forehead
The mandala of the palm of its hand
With an eye in every single corner
Silently measuring the unknown
The square root of the soul

Inspired by Carl Jung

Kvadratni korjen duše

Duša je kvadrat
Trg na koji slijecu ptice
I odnose mrve njenog hljeba
Kvadrat sa cetiri ugla okrenut
Ka kamen znamenu u njenom središtu

Trg na koji dolaze ljudi
I sa njega odnose rijeci i svoja lica
Sa cetiri ugla okrenut
Ka sat otkucaju njenog središta

Trg sopstvenog cela
Mandala svoga dlana
Sa po jednim okom u svakom uglu
Tiho odmjerava nesaznatljiv
Kvadratni korjen duše

Inspirisano Karlom Jungom

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Boka - ulazak

moji su bili talasi stijene
struje i virovi pjevanja vode
i jedan zaliv gdje ponocne sjene
s prvim svitanjem u nepovrat hode

moji su bili tek u slutnji jednoj
mirisi šuma bešimje bilja
kraj izvora želji ostavih žednoj
da traga bez traga i cilja

zlacane niti moje su bile
sred pustih polja udahnut san
dubine mora ribe su pile
u mreže ribari krotili dan

i sve to moje iz narucja zore
pložih na pragove jutra
dodirnuh kaplju odškrinuh more
i tiho krocih unutra

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

a red leaf
falls into my teacup -
autumn wind

haiku by Marijo PineroReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

The Gardener

the one who places green
into a defeated leaf
fades away alongside the signs
of a virgin immaculate heart

the one who strokes the green
with the drops of his love
will recognize the gardener
the green he's dancing

baštovan

ko smješta zeleno
u pobijeđ enu vlat
sa njim venu vjesnici
djeve č ista srca

ko miluje zeleno
kapljom svoje ljubavi
špznać e vrtlara
on zeleno pleše

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

inching caterpillar
on a maple leaf -
a monarch butterfly

haiku by Marijo Pinero (2008)Report problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

hot summer night -
on a sycamore tree
the crescendo of cicadas

haiku by Marijo Pinero (2008)Report problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

autumn leaves
falling on top of cars -
flock of geese

haiku by Marijo PineroReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Let's Go Home Honey / Hajdemo Kuci Duso

She was sitting at a corner
A certain corner of a street made of cardboard
With a cardboard in a cardboard
A dinar fake of gold shining
Her fingers stretching accordion
Like sticky dough that won't go off the hands
She was playing playing so awfully
Her voice cold broken broken fingers blue
Stretching spiders down the scale D-minor
Of a morning full being sung for a dinar
For a dinar a happiness for two dinars the two
She was screaming barefoot each black under her nails
Each black on her tiny teeth
Each black in her hair
Each black in her eyes
She was playing
She was playing for the people
Mottled coats passing by in their buttonedness
That address each other with you
With what's new and how are you
With what are you doing with nothing
With each conquered form of com munication
She was playing playing endlessly
Poor sounds off the broken voice
Pinned wire vocal cords she did not know
She did not recognise the coat
A certain unbuttoned coat two pockets
Two sleeves and a collar
She did not know she did not recognise
Across the zebra crossing towards the prison
Towards the cage where she was playing
She did not recognise
A silently approaching Death that will
As lightly as a feather of a dove or a sparrow's nest
Lift her up from the pavement
To hug her silently tenderly singing
It's over now you little girl
Let's go home, honey

Ona je sjedala u jednom uglu
U jednom uglu ulice od kartona sa kartonom
U kartonu dinar od lažnog zlata presijava
Njene prste što razvlace harmoniku
Ko ljepljivo tijesto što s ruku nece da se smakne
Ona je svirala svirala užasno loše
I glas joj pukao od hladnoce od prstiju plavih
Što razvlace pauke duž ljestvice D-mol
Pune jutarnje otpjevanosti za dinar
Za dinar za srecu za dva dinara dvije
Urlala bosa svako crno ispod nokata
Svako crno na majušnim zubima
I crno u kosi
I crno u oku
Ona je svirala
Svirala za ljude šarene kapute
Što prolaze u zakopcanosti
I obracaju se jedni drugima sa ti sa vi
Sa šta ima novo i kako si
Sa šta radiš sa ništa
Sa svakim savladanim oblikom sa obracanja
Ona je svirala svirala do u beskraj
Loše zvuke s prslog glasa
Bodljikavih glasnih žica ona nije znala
Ona nije prepoznala jedan kaput
Jednu raskopcanost dva džepa
Dva rukava okovratnih
Ona nije znala ona nije prepoznala
Preko zebre korak do zatvora
Do kaveza u kom je svirala
Nije prepoznala
Tiho prošav Smrt da je
Lagano ko pero golubice ili gnijezdo vrapca
Sa plocnika podigne u narucje uzme
Zagrli tiho nježno da pjevuši
Sada je gotovo ti malena
Hajdemo kuci dušo

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

bird's nest
sits atop a tree -
a baby squirrel

haiku by Marijo Pinero (2008)Report problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Vatra I Sutra

u šaci strepnje istine gore
suza vremena u njoj tiho gine
s kapija uskih razum i stid zbore
u naručju tihom da se lako vine

vatra i sutra riječ i vrijeme
i umrlog konja tihi sap
mraz i jutra plameno sjeme
i promrzlog dodira kap

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

cocoon:
inch by inch
a larva crawls out

haiku by Marijo Pinero (2008)Report problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share