Yes-I-that one/Da-ja-ta
My own foot a stone a trace
With life into death-life
Within eternal
A threshold overstepped
Yes-I-that one
My own illness and cure
Dusk whispered to dawn
And a beam of sunshine to morn
My own year a book a century
And an undreamt heaven to a cloud
Yes-I-that one
Unbearable unstoppable within
An embrace in You
Freedom facing
For One both
A water to the living spring
Da-ja-ta
Svoja stopa kamen trag
Životom u smrt život
Vječnim prekoračen prag
Da-ja-ta
Svoja boljka lijek
Zori sumrak šapnut
Jutru sunčec sjaj
Svoja godina knjiga i vijek
I oblaku nedosanjan raj
Da-ja-ta
Neizdrživa nezadrživa u sebi
Spram Tebe sloboda
Zagrljaj u Tebi
Za Jedno oboje
Živom izvoru voda
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Related quotes
Needs-Potreba
some people need a deep thought
with which to embrace the world
some people need a stone
as deceptive as a sculptor's shadow
some people need the water
with which to bathe the memory
there within against the depth of a secret
life has drowned
nekome je potrebna duboka misao
da njome zagrli svijet
drugima kamen varljiv ko vajareva sjena
trećima je potrebna voda
da njome okupaju sjećanje
u kom se spram dubine tajne
utopio život
1996.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona se proljeć em otvaraju ko cvijet
Cvjetaju tiho preko vode polja
Ona se ruše i grade ko svijet
Što spašen reč e tvoja sam volja
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona tiho gasnu ko svijeć e nad grobom
Sumrakom ranim na vjetru od riječ i
I tiho se bude pod skutom sa tobom
Melemom ljubavi srce da se liječ i
Ti imaš svoja srca Marijo
Kucaju nevino u kolijevci od krvi
Smrti se ne daju a humkom zidana
Da svjetlost vide kad dan im prvi
Ozari srca rukom tvojom vidana
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
You, very human/Ti, veoma ljudsko
you who are everything out of your nothing
you co-builder co-creator
you whom I'm building and you're being torn down
you a participant of my answer
someone facing the otherness
I facing myself
you facing yourself
you very human sometimes too much
sometimes not at all
a token inhaled into dust
you a tribe you a nation you a world
you the skin of the sun the desert the night and the snow
you always the same
your heart and mind paving heaven and hell
you who are everything out of your nothing
ti koji si sve od svoga nista
ti sa-graditelj sa-tvoritelj
ti što te gradim a ti se razgradjujes
ti sa-ucesnik mog odgovora
spram drugosti neko
spram sebe ja
spram tebe ti
ti veoma ljudsko nekad isuviše
nekad uopšte
ti pleme ti narod ti svijet
umom i srcem poplocan pakao i raj
ti koji si sve od svoga ništa
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
…da Tek Si Pjesnik
Spram riječi nag
Proljeća vjesnik
Spram stope trag
Zeleno sliven u jedan stih
Da jesen zna ljubav ti bih
Što grli grumen
Zemljani prah
Kroz sunčan rumen
Vrelog ljeta dah
Da diše promrzle usnule zime
I nikad ne takne od leda ti ime
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Nosi me kamen
Nosi me kamen zemljom oko vrata
S kamenom rođen već sam teret svijeta
Sezamska ćutnja sopstvenih vrata
S pticom u kamenu bez krila i leta
Ulaskom survan prevrnut tas
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
Nosi me kamen zemljom oko vrata
Nosi me uzbrdo odronom slomljen
Visinom do eha što odriče ga glas
Do vrha grla zapet težak nijemo sklonjen
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
Nosi me kamen a ja nosim nijemost
Nosi me kamen a ja riječi nosim
Nosi me kamen težak kao riječi
Nosi me kamen a ja pusta golemost
Od kamena bolestan kamenom se liječim
Spomenom što ga od kamena prosim
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Picaro turns her face towards the sun
…chameleon like chiseled in a rock rock chained pours the rainbow colours the silent sky reflections where to think is if I was a tree I would turn my leaves to you so that you can mirror yourself in the streams of written currents if I were a butterfly I would turn my wings to you so that you can wing yourself in warmth from the hands an embrace to you if I had hands I would repeat the digging up of the wells which your light has not as yet reached if I was the light I would be faster than a thought if I had a thought from you I would make it a gift to the face cut in years towards death if I had a face I would not be a picaro of self an unoverstepped hurdle at the threshold of an entrance…I’ve got nothing.
Pikaro okreć e lice ka suncu
...kameleonski uzidan u stijenu stijenom rpikovan preliva dugine boje tihe odraze neba gdje misliti je da sam drvo okrenula bih lice ka tebi da se ogledaš u potocima ispisanog toka da sam leptir okrenula bih krila ka tebi da se raskriliš toplinom od ruku zagrljaj da imam ruke ponovila bih kopanja bunara gdje svjetlost tvoja stigla nije da sam svjetlost bila bih brža od misli da imam misao od tebe poklonila bih je licu što mu godine urezuju smrt da imam lice ne bih bila pikaro sopstva nepreskoč ena prepreka na pragu ulaska...Nemam ništa.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Will you teach me-Hoceš li me nauciti
will you teach me the meaning of the dusk and dawn
and if I learn it will I be able
to set with the sun and dawn in the morn
hoćeš li me naučiti smislu sumraka i svitanja
i ako naučim dali ću moći
u sumrak da se smirim i zorom da svanem
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The Square Root Of The Soul/Kvadratni Korjen Duse
The soul’s the square
The square with birds flying down on it
To take away the crumbs of its bread
The square with four corners
Each being turned towards
A stone token in its centre
The square the people keep coming to
To take away the words and their own faces
The square with four corners
Each being turned towards clock beat
In its centre
The square of its own forehead
The mandala of the palm of its hand
With an eye in every single corner
Silently measuring the unknown
The square root of the soul
Inspired by Carl Jung
Kvadratni korjen duše
Duša je kvadrat
Trg na koji slijecu ptice
I odnose mrve njenog hljeba
Kvadrat sa cetiri ugla okrenut
Ka kamen znamenu u njenom središtu
Trg na koji dolaze ljudi
I sa njega odnose rijeci i svoja lica
Sa cetiri ugla okrenut
Ka sat otkucaju njenog središta
Trg sopstvenog cela
Mandala svoga dlana
Sa po jednim okom u svakom uglu
Tiho odmjerava nesaznatljiv
Kvadratni korjen duše
Inspirisano Karlom Jungom
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
This World Is Your Brainchild (Unite Unite Europe)
You self-proclaimed mother of all the cultures and civilisations
You blue-eyes girl who does not remember the colour of the sky
Are you still swaying the continents in your cradle
With your spiritual tentacles
From Africa to Asia from Australia to America
Are you still taking on your morning boots
Your Nazisms Communisms
Your Democratic Simulacrae Civilisms
Your Natio-Philic and Open Society of your Voids
To run over the world once again
And spit into the face of Atlas
You neatly construed in a plundered haiku
Within a tanka syllable an open cave
Of Plato's anxiety
You performed at the botox party
Among the fields of deceptions
That you plough up and down your face
You fat burned
Casting fat of your own greed into a river oblivion
And the river doesn't want it
You minced at the bottom of all the values
Like GM meat glued to the bones of a hungry child
What's that watching you within a graffiti
On the wall of shame
Ti samozvana majko svih civilizacija i kultura
Djevojko plavih očiju što boju neba ne pamtiš
Ljuljaš li još kontinente u svojoj kolijevci
Sa pipcima od Afrike do Azije od Australije do Amerike
Obuvaš li jutrom još uvijek svoje ćizme
Svoje nacizme komunizme
Svoja demokratska simulakra civilizme
Svoja nacio-filstva otvoreno društvo svojih ponora
Još jednom da zgaziš svijet
I pljuneš u lice Atlasa
Uredno složena u poharani haiku
U slogu tanke razjapljena pećina
Platonovog nespokojstva
Ti odrađena na botoks zabavi
Niz njive siulakruma što ih po licu brazdaš
Ti masnoćom izgorena
Što masnoću sopstvene pohlepe
Bacaš u rijeku zaborava a ona je neće
Ti samljevena u dnu vrijednosti
Kao GM meso zalijeljeno za kosti gladnog djeteta
Šta te grafitom posmatra na zidu srama?
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Sing/Pjevaj
Sing life to your restlessness.
Pjevaj zivot svom nemiru.
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
O tebi
O tebi ne govorim ljudima jer shvatili ne bi
O tebi govorim
Tek listu kad lomno padne na tlo
Sumraku kad te razlije u boje
I rubu ponornog sjećanja mog
Tek tmini kada progovori glasno
Suzu prolomljenu u dnu crnog oka
Što kanuti neće nikad
Tek vratima odškrinutim i odjeku koraka
Zalutalim pragovima što kuće svoje traže
Otkucaju srca i posljednjom mrežom
Zahvaćenu vodu što kroz konope
Nazad u izvor lije
O tebi ljepoto moja
Ne govorim ni tebi
Jer čak ni ti shvatio ne bi
Da s površine riječi ništa se ne kreće
I ništa u dubine vratiti se neće
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Budi od svijeta
Budi od svijeta
Grumen od sna
Pticom od leta
Okom bez dna
Pogled u nedogled
Satkanog neba
Nogom u nedostup
Korak od hljeba
Načinjen trag
Buđenja dodir blag
Budi od svijeta
Tkanicom halje
Od nebopleta
I zemljom dalje
Krilati cvijet
Što šušti listom
Jesenji pad
I dušom čistom
Plavog neba glad
Budi od svijeta
Što jede svijetom
Smrt soptvenog tijela
Budi od leta
Što budi letom
Zemljom zamrla vrela
Budi od spleta
Tkanog nebokretom
Duša što cijelo je srela
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
This is my silence with the taste of ‘never’
A single plunge from the tip of the tongue
Into the clouds anxiety sponges
Burdened with water and wells too mute
Of elements void of translation
A single flame from the tip of the fingers
That once touched the hard locked heart
Within the heights all skies to burn
In elements void of translation
A single stone cast into a cradle
Rocks an embryo crying for a womb
Like a childless lap still eager to fly
In elements void of translation
A single breath signed by an ocean wind
That namelessly carves the gates of open cages
Wrestling with the forbidden language
In elements void of translation
This is my silence with the taste of ‘never’
I give it solely unto you
Ovo je moja tišina sa ukusom 'nikad'
Jedno poniranje sa vrha jezika
U oblake sundere tjeskobe
Pod teretom vode i bunara suviše nijemih
Pod elementima lišenim prevoda
Jedan plamen sa vrhova prstiju
Što jednom je dotakao teško zakljucano srce
U visini da spali sva neba
U elementima lišenim prevoda
Jedan kamen bacen u kolijevku
Ljulja embrion što place za utrobom
Kao krilo bez djeteta što ipak žudi za letom
U elemntima lišenim prevoda
Jedan dah potpisanim okeanskim vjetrom
Što bezimeno urezuje kapije otvorenih kaveza
Rvajuci se sa zabranjenim jezikom
U elemntima lišenim prevoda
Ovo je moja tišina sa ukusom 'nikad'
Dajem je samo tebi
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
A discovery/Otkrice
From behind all the twilights and evening shadows
Under all the covers
And you who do the night rims vigils
Under all sand clocks
And far from those who chase
The windmills of their won restlessness
From behind all the silences hidden within themselves
From behind all the words hidden within themselves
That we were silent with
I took out a flame a fire of the being
It's not the doors locked by the mind
It's not by the mind
Those are not the loves plundered by a heart
Those are not the creatures dried out by the heart
It's not the heart hunt but it's with the heart
It's you and I
And she and he
Those breathings there and these breathings here
That breathe in life everywhere and forever
And they are never now
Oh if we were now how could we be
Otkrice
Iza svih sutona i vecernjih sjenki
Ispod svih pokrivaca
I vas nocobdija okorjele noci
Ispod svih pješcanih satova
I dalje od onih što ganjaju
Vjetrenjace sopstvenih nemira
Iza svih u sebi skrivenih cutanja
Iza svih u sebi skrivenih rijeci kojima smo cutali
Izvukla sam plamen
Oganj samog bice
To nisu umom zakljucana vrata
To nije umom
To nisu srcem poharane ljubavi
To nisu srcem ispijena bica
To nije lov srca no srcem je
To smo ti i ja
I ona tamo i ova ovdje disanja
Što životom dišu svugdje i zauvijek
I nikada u sada
O da smo sada kako bismo bili
1995.
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
My Name Is Moonlight
And these stars they are the children of my kiss
They burn the light of my hiding place
They twinkle the shine of my disappearance
My name is the path of Earth
Galaxy chosen spot of love
Fed by heaven’s milk my place of origin
Each dropp a trae of my disappearance
My name is the Sun light
A moment buried in the sundial
It runs gold arrayed time
Eternity carried a waiting away
Moje ime je Mjeseč ev sjaj
A zvjezde su ove djeca mog poljupca
Ona gore svjetlost mog skrovista
Ona sjaje mog nestanka trag
Moje ime je Zemljin put
Galaksijama birana tač ka ljubavi
Mlijekom neba hranjena postojbina moja
Svaka je kap mog nestanka trag
Moje ime je sunč eva svjetlost
U pješč anom satu zakopan tren
On teč e zlatom optoč eno vrijeme
Od č ekanja vječ nošć u nošen
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Voids
A pilot without a sky
A sky without a pilot
A captain without a ship
A ship without a pivot
A book void of pages
A page without a book
A letter without a word
The word forgotten unheard
By silent actors and stages
An eye without a sight
Eyeholes bottomless pits
A hand without a shake
A weakness earning on might
A wound you cannot unbreak
21st century beats
21st century eats
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Stradanja hram
daj mi moja dušo bijele vode znanja
u kaplji nastanjen tvoj tihi plam
daj mi moja dušo niti tvoga tkanja
da ispletem riječi i da tako znam
da život ide jednom
a smrt stazom drugom
u traganju žednom
i zasut tugom
ja sam
stradanja hram
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Markedness/Obiljezenost
who marked the beginning
in eyes marking the end
look at the face that changes
in uncertain stages of an eaten up Moon
each beam is a trace possible
marking its edges the flights and the falls
ko je obiljezio pocetak
u ocima sto biljeze kraj
pogledaj lice koje se mijenja
u nesigurnim fazama iyjedenog Mjeseca
svaka zraka je trag moguc
sto biljezi svoje ivice let i pad
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
A different heart
I am the thing
You don’t know about yourself
You are the thing
I don’t know about me
But once we meet
There will be
A different heart
Beating in each one of us
ja sam ono što ne znaš o sebi
ti si ono što ne znam o meni
ali jednom
kada se sretnemo
bice drugacije srce
što kuca u svakom od nas
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
If There Is
If there is the water you have not overswum
you can always cry it out
ako postoji voda koju niste preplivali
uvijek možete da je isplač ete
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!