Ti u svom uglu sam to znam

Na ramenu ti riječ i urezano sve
Loviš me mišlju brži si od svjetla
I zalud bježim jer pustiti ne mogu
Tebe da prodješ ko što prođ e dan
Tebe da prodješ da ne boliš sam
Ti što u tom uglu sam to znam
Č ekaš da prodjem ti sjenom od talasa
Na tren kada se sretnu dvije pjene
Ne osta ništa ni kapi od mene

poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!