Za Spec Edu i Rehabili
potrošiću riječi jer ko dukat zvecka
tvoga znanja dar o draga
veselo zvecka tvoja niska oko vrata
viču tvoja usta bjelasaju zubi
ugriz opit potkovan
konjanikom raskovan
drum od kova ko ujed tvog brata
na grlu svijeta tvoje riječi trag
dolaziš nijema beskrajno usitnjena
na info postolju matricom krunisana
da zoveš me Zemljom planetom virtual
ti kraljica tron tajni ritual
u kom virgo intakta
ostavljena ad acta
pečatim peti čin
testamentom hljebnog okrajka
ja sam ti majka
al ti si kučkin sin
i ti od kraja sazdana kći
po zlu me mlijekom ne pamti
potom vas ne živim moji mili
pozdrav za Spec Edu i Rehabili
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Related quotes
Vodo ja sam samo ruka
Tek dodir što te vječnošću tka
Dodir od pjene bez riječi i zvuka
I plima što ti tajnu zna
Vodo uvijek te čekam kraj stijenja
I usta su mi ogrezla u soli
Tu solim ranu sopstvenog htijenja
Da kap me tvoja više ne boli
Da riječ bude nevina kao tvoja pjena
Da pije tvoja vina i bude tvoja sjena
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Nosi me kamen
Nosi me kamen zemljom oko vrata
S kamenom rođen već sam teret svijeta
Sezamska ćutnja sopstvenih vrata
S pticom u kamenu bez krila i leta
Ulaskom survan prevrnut tas
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
Nosi me kamen zemljom oko vrata
Nosi me uzbrdo odronom slomljen
Visinom do eha što odriče ga glas
Do vrha grla zapet težak nijemo sklonjen
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
Nosi me kamen a ja nosim nijemost
Nosi me kamen a ja riječi nosim
Nosi me kamen težak kao riječi
Nosi me kamen a ja pusta golemost
Od kamena bolestan kamenom se liječim
Spomenom što ga od kamena prosim
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Stradanja hram
daj mi moja dušo bijele vode znanja
u kaplji nastanjen tvoj tihi plam
daj mi moja dušo niti tvoga tkanja
da ispletem riječi i da tako znam
da život ide jednom
a smrt stazom drugom
u traganju žednom
i zasut tugom
ja sam
stradanja hram
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Budi od svijeta
Budi od svijeta
Grumen od sna
Pticom od leta
Okom bez dna
Pogled u nedogled
Satkanog neba
Nogom u nedostup
Korak od hljeba
Načinjen trag
Buđenja dodir blag
Budi od svijeta
Tkanicom halje
Od nebopleta
I zemljom dalje
Krilati cvijet
Što šušti listom
Jesenji pad
I dušom čistom
Plavog neba glad
Budi od svijeta
Što jede svijetom
Smrt soptvenog tijela
Budi od leta
Što budi letom
Zemljom zamrla vrela
Budi od spleta
Tkanog nebokretom
Duša što cijelo je srela
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Moje Ruke
moje ruke ćute
tvoje ruke govore
moje usne stežu riječi
tvoje ruke grče ćutnju
moje oči sklap i znak
tvoje ruke dlan i mrak
moje tijelo kaže
sviće dan
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
For this is the way life always begins/Jer tako uvijek pocinje zivot
The night I took away your blues
To spill it behind you as a sign of good luck
You said- your iris- your iris quivering
It stole a dropp right from a well
To kiss place it on my lower lip
The tip of you fingers
To lightly touch the upper one
To draw them both within a smile
You said- there are teeth behind
Whose bite times ago foretold a mark on your neck
And there's a tongue fear snake
Stumbling upon drunken deceptions
Taking off its sagacity skins incurably
I asked- is love a sickness
Insufficiently recorded in medical documents of slow death
And is your name the fountain of health
The word inexhaustible that the sky said is allowed to drink
And should be drunk three times a day
And on the seventh take some rest from water
You said-yes love is a sickness still
Naively overcome under alchemists' gowns
But our names are the food of health
Bread basic the sky said is to be eaten
The meals of the morn noon and eve each day
And on the seventh the crumbs of unrest
Oversleep in each morsel
For this is how each life begins
One noći kad sam ti uzela plavetnilo
Da ga ko vodu za sreću za tobom prospem
Reče-tvoja zjena-tvoja zjena treperava
Kap iz bunara ukrala je
Na donu usnu poljpcem da je stavi
Gornju lagano ovori
Vrhom prstiju obje u osmjeh iscrta
Reče- iza su mi zubi
Kojima ujed jednom davno
Obreče trag na tvome vratu
I jezik što strahom zmijom zapliće obmane pijane
I košuljice mudrosti skida neizlječivo
Pitah- da li je ljubav bolest uvijek nedovoljno zapisana
U medicinskim spisima laganog umiranja
I ime tvoje jeli zdijenac zdavlja
Nepresušna riječ što nebo reče da pitka je
Da piti je treba tri puta na dan
A sedmog se od vode odmoriti
Reče- da ljubav je bolest
Još uvijek naivno preboljevana
Pod ogrtačima alhemičara
A imena naša hrana su zdravlja
Hljen nasušni što nebo reče za jesti je
Obroke jutra podneva večeri svakoga dana
A sedmog mrve svog nemira
U svakom zalogaju prespavati
Jer tako uvijek počinje život
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Like He Was Love He Is/Kao On Sto Bio Je Ljubav Je On
Being after the breath as if after the light
A butterfly chased by its wing
From the edge of the end pushed away removed
Burnt down by candles a road to sorrow path
To the beggars and begs a gown sewed for the sky
He knew neither hands nor touches
Neither the words nor the colour of his crown
Died for the beauty in an earthly pain
In a grave and verse not to die again
Like he was love he is
A throne built for an endless possible
Like he was love he is
A throne built for an endless possible
Za dahom ko za svjetlom
Leptir krilom gonjen
S ivice kraja odgurnut sklonjen
Spržen u svijećama
Sumor stazi put
Prosjaku i vrećama
Sašiven nebu skut
Nije znao ruke ni dodire
Nije znao riječi ni boju krune
Za ljepotu ginuv zemljano ponire
Grobom i stihom da opet ne trune
Kao on što bio je
Ljubav je on
Beskraju mogućeg sazidan tron
Kao on što bio je
Ljubav je on
Beskraju mogućeg sazidan tron
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Silence is the sound of creation/Tisina je zvuk stvaranja
Silence is the sound of creation
An ultimate craving of all the words
As they long for a peace of the Word
Silence sound silence sound
That’s the rhythm of life
Tisina je zvuk stvaranja
Konacna ceznja svih rijeci
Dok teze miru Rijeci
Tisina zvuk tisina zvuk
To je ritam zivota
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
We made them dance
This is how I made you
I took the fibres of black
Spread the twinkling of my heart
Across your body
To make the most beautiful night in the world
I spinned it round and round
Made it dance the river dance
Made it dance the morning dance
Made it dance the evening dance
I made it dance
This is how you made me
You took the fibres of red
Spread the beating of your blood
Across my body
To make the most beautiful love in the world
You spinned it round and round
Made it dance the dance of your seed
Made it dance the dance of your touch
Made it dance the dance of your breath
You made it dance
That's why
The eagle was flying
The sea was foaming
The ground was singing
Children were laughing
Fires were burning
Across the hearths
We made them dance
Ovako sam te stvorila
Uzeh tkanice crnog
I prosuh treptaje svog srca niz tvoje tijelo
Da stvorim najljepšu noc ovoga svijeta
Zavrtjeh je ukrug ukrug
Da pleše ples rijeke
Da pleše ples jutra
Da pleše ples veceri
Da pleše
Ovako si me stvorio
Uze tkanice crvenog
Prosu otkucaj svoje krvi niz moje tijelo
Da stvoriš najljepšu ljubav ovoga svijeta
Zavrtio je ukrug ukrug
Da pleše ples tvog sjemena
Da pleše ples tvog dodira
Da pleše ples tvog daha
Da pleše
I zato je
Orao letio
More se pjenilo
Zemlja je pjevala
Djeca se smijala
I vatre ognjištem gorjele
Oni su plesali zbog nas
2010. (We made them dance)
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
…da Tek Si Pjesnik
Spram riječi nag
Proljeća vjesnik
Spram stope trag
Zeleno sliven u jedan stih
Da jesen zna ljubav ti bih
Što grli grumen
Zemljani prah
Kroz sunčan rumen
Vrelog ljeta dah
Da diše promrzle usnule zime
I nikad ne takne od leda ti ime
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Nemušt
Tajno tamna sunčano bilo
Do tkanja tvoga nesvita i zore
Sa zova do mira dola i gore
Pozovi me sebi nemušta silo
Sasni me suncem usnom i snom
Ne gasni zorom nemuštim zborom
Sasni me igrom i novim zovom
U bujici vrtlogu bezdanom
Sutra mi strasti raspni na dah
Nek dišem između pepela i bola
I nikad riječi ne tvori u prah
Da ne umre jezik gore i dola
Tajno tamna sunčano bilo
Do tkanja tvoga nesvita i zore
Sa zova do mira dola i gore
Pozovi me sebi nemušta silo
1997.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Info Superhighway
Key:-
A - anita
R - ray
A: technology
R: virtual society
Info superhighway interaction
A: into the future, into the furture
Technology
A: see the world progressing all around us, its a virtual society
Info superhighway interaction, computer pal or enemy
So communicate with me
Wont you interact with me?
R: technicians, technique, technology
Its the most important thing in the industry
Its going further nowadays, cause they wanna get paid
Every day new discovery and plans to be made
Now get connected like an electric wire
Look out for the shock, look out for the fire
Just imagine how it would be
Without the thing they call technology.
A: interactive main
Interactive main
Info superhighway
A: see the world progressing all around us, its a virtual society
Info superhighway interaction, computer pal or enemy
So communicate with me
Wont you interact with me?
R: technicians, technique, technology
It runs the world and society
Digital revolution, technical solutions
For some it only brings more and more confusion
Do we still talk about civilization
cause we gotta look out for the computer invasion
Radio, telephone, or tv..
Would it be there without technology?
A: into the future
Into the future
R: energy from the inner mind
Technology
A: so communicate with me
Want you interact with me
A: see the world progressing all around us, its a virtual society
Info superhighway interaction, computer pal or enemy
So communicate with me
Wont you interact with me?
R: info superhighway interaction
A: technology
Technology
Technology
song performed by by 2 Unlimited

Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
And that the thought was just another day/I da je misao bila još samo jedan dan
And that the thought was just another day
No one has said as yet
An unsaid one that cracks with the boughs
Still being dawned for a day to be
I knew for
The outbreak slippery among the fingers
Pours down the beads of sunbeams through the clouds
No one has said as yet
The sides of the world folded on a sheet of paper
An origami of unspreadedness
Unwritten hours sealed in emptiness
On the first geometry class where we will learn
We're perhaps a square with headless points
Marked ABCD
In an alphabet of beheaded words
No one has said as yet no one has dared
The distant counting of Euclid's vows
Xenon's accounts and Pythagoras' secrets
Hung around the neck of a bird
That due to gold of knowledge cannot fly
No one has shaped as yet
A mathematical axiom at the top part of an operational table
Edged by formulae algorhithms
By which Reason the mother of order
Protectively hides the chaos of the possible
We'll be silent about the tents
Under which we've hidden security particles
Precious dust of knowledge in the urn light we'll store
We'll be silent about the warm blankets of thoughts
Covering dreams in an early morning
The marbles of small deceptions the spherical many colouring
We could be stolen them all
And to stand like nothing facing the loveless world
Only Love can do
Who we've never been enough
I da je misao bila još samo jedan dan
Niko rekao nije
Nedorečen što s granjem puca
A za riječ osvanut znala sam jer
Svanuće klizavo medj prstima
Brojanice sunčevih zraka kroz oblake sipa
Niko nije rekao
Na listu papira presavijene stranice svijta
Origami neotklopljenosti
Neispisivanjem sati zapečaćen u prazno
Na prvom času geometrije gdje saznaćemo
Da možda smo samo naučen kvadrat obezglavljenih tjemena
Obilježenih ABVG
Azbukom odrubljene riječi
Niko nije rekao niko nije smio
Daleka prebrojavanja Euklidovih zavjeta
Zenonovih računa Pitagorinih tajni
O vrat ptice obješenih
Što od zlata znanja otežala ne može da leti
Niko nije oblikovao
Matematički aksiom na vrhu operacionog stola
Oivičen formulama algoritmima
Kojim Razum majka reda vješto prikriva
Haos mogućeg
Prećutaćemo šatore pod kojim
Skrili smo truni sigurnosti
Dragocjeni prah saznanja u urnu laku pohraniti
Prećutaćemo toplu ćebad misli
U rano jutro snom pokriveni
Klikere sitnih obmana male šarene sferičnosti
Sve bi mogli nam ukrasti
A stajati k'o ništa spram svijeta bez ljubavi
Može samo Ljubav
Koja nikad dovoljno nismo
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Odgovor Jednoj Tanji
ako je plac oblak-suze su kisa
a sunce je osmijeh.
ovde je sada ljeto
a ljeti posle kise dolazi:
-SUNCE-
a mozda se i ti tako zoves.
i ne placi ako pomenem tvoje ime
jer ti si i sunce i osmjeh i TANJA.
poem by Jankovic Zoran

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The River 3/Rijeka 3
the banks of the body wipe away the limits
an ancient sideroad tree ripes
the river is silent in the tribal song
an unchained thought it deems
it sings lightly in the lap of dawns
'give me those morning lips of yours
a midday kiss from an edge of a word
an evening sound of bells in a song to sing
the secret of a midnight hour'
obale tijela granice brišu
starostavno krajputaš zri
tihuje rijeka plemenskom pjesmom
nesputanu misao mni
pjevuši lako u krilu zora
'daj mi te tvoje jutarnje usne
podnevni poljubac sa ruba riječi
večernji zvon pjesmom da pjevam
tajnu ponoćnog sata'
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Today I sing/ Danas pjevam
Today I sing unrest of a pontoon bridge
Beyond the water looking for a step and kiss
The hint of transfer a raft right across the sky
A ducat's ‘neath the tongue for midnight abyss
At the river bottom dug without my name
Today I sing a stone oh so deep it fell
I spread wings to the door silently like a crane
From my bottom flight a toll is in the bell
I'll be in your heart an echo strong and endless
On the bridge your daughter made of sparkling dress
Danas pjevam nemir pontonskoga mosta
Nad vodom što traži svoj poljubac gaz
I slutnjom prelaska splavom preko neba
S dukatom pod jezikom za ponocni jaz
Na dnu rijeke kopane bez imena mog
Danas pjevam kamen što duboko tone
Širim krila vratima tiho kao ždral
Sa dna moga leta sva me zvona zvone
Bicu ti u srcu odjek jak bez kraja
Na sredini mosta tvoja kcer od sjaja
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
My Name Is Moonlight
And these stars they are the children of my kiss
They burn the light of my hiding place
They twinkle the shine of my disappearance
My name is the path of Earth
Galaxy chosen spot of love
Fed by heaven’s milk my place of origin
Each dropp a trae of my disappearance
My name is the Sun light
A moment buried in the sundial
It runs gold arrayed time
Eternity carried a waiting away
Moje ime je Mjeseč ev sjaj
A zvjezde su ove djeca mog poljupca
Ona gore svjetlost mog skrovista
Ona sjaje mog nestanka trag
Moje ime je Zemljin put
Galaksijama birana tač ka ljubavi
Mlijekom neba hranjena postojbina moja
Svaka je kap mog nestanka trag
Moje ime je sunč eva svjetlost
U pješč anom satu zakopan tren
On teč e zlatom optoč eno vrijeme
Od č ekanja vječ nošć u nošen
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
To make them live/Da bi zivjele
The bird stuck in my heart side breast
It’s trying to fly
On a magic key
Flirting with a wisdom snake
Wound within it own spiral
There’s the sky around us
The earth around us
The breath within us
U sudden turmoil
Calling the shades
Back to their body colours
There’s the sky around us
The earth around us
The breath within us
An epiphany of breathing
Calling the light
Each particle each wave
Back to the hair split in hands
Combing words dead
Combing words white
To make them live
Ptica zaglavljena u grudima tamo gdje je srce
Pokušava da leti na magicnom kljucu
Flertuje sa zmijom mudrošcu
Uvijenom oko sopstvene spirale
Oko nas je nebo
Oko nas je zemlja
I u nama dah
Iznenadni nemir
Što zove sjenke
Nazad bojama njihovog tijela
Oko nas je nebo
Oko nas je zemlja
I u nama dah
Epifanija disanja što zove svjetlo
Svaku cesticu svaki talas
Nazad u kosu ispucalu u rukama
Što cešljaju rijeci mrtve
Što cešljaju rijeci bijele
Da bi živjele
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Measuring/Premjeravanja
The length of the word ‘hand’ depends on the circumference of the slap.
Duzina rijeci ‘ruka’ zavisi od opsega samara.
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Did You On That Day When The Sky Cut
Did you on that day when the sky cut
Stood fearfully beyond the earth of Void
A voiceless thought to spill
With the light the lightning when you
Touched the Heights
Did you on that day with the scream in a key
Unlock yourself at the gate of your Brother
Dali si onog dana kada je rasporeno nebo
Stajalo strašno nad zemljom Praznine
Da prospe iz sebe misao bez glasa
Svjetlom munjom spržen kad si
Dotako Visine
Dali si tog dana s urlikom u kljucu
Otključao sebe na kapiji Brata
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!