Nosi me kamen

Nosi me kamen zemljom oko vrata
S kamenom rođen već sam teret svijeta
Sezamska ćutnja sopstvenih vrata
S pticom u kamenu bez krila i leta
Ulaskom survan prevrnut tas
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas

Nosi me kamen zemljom oko vrata
Nosi me uzbrdo odronom slomljen
Visinom do eha što odriče ga glas
Do vrha grla zapet težak nijemo sklonjen
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas

Nosi me kamen a ja nosim nijemost
Nosi me kamen a ja riječi nosim
Nosi me kamen težak kao riječi
Nosi me kamen a ja pusta golemost
Od kamena bolestan kamenom se liječim
Spomenom što ga od kamena prosim
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas

©Miroslava Odalović

poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!