The world is eaten away on my lips (Nafaka)
Through the cracks of speech
I’ll shoot at the sky
Some limits can take some rest beyond
I’ll sheaf my hair
I’ll cross my arms
And whisper
Here I am
MOJE USNE RASTACU SVIJET
U PUKOTINAMA GOVORA
PROSTRIJELICU NEBO
DA SE NA NJEMU ODMORE GRANICE
KOSU VEZACU U SNOPOVE
RUKE PREKRSITI
I SAPUTATI
TU SAM
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Related quotes
Moje Ruke
moje ruke ćute
tvoje ruke govore
moje usne stežu riječi
tvoje ruke grče ćutnju
moje oči sklap i znak
tvoje ruke dlan i mrak
moje tijelo kaže
sviće dan
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
She Wants A Sky/Ona Hoce Nebo
That sky where there is the sky
Unchained
Unlimited by the borders of the sky
She wants the face with a smile
And the hair unsigned by ash
And the bones that do not testify
The pain of an unslept night
Ona hoć e nebo
Ono nebo gdje ima neba
Raskovanog
Granicom neba nesputanog
Ona hoć e lice sa osmjehom
I kosu nepotpisanu pepelom
I kosti koje ne svjedoč e
O bolu neprospavane noć i
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Quote Me Not/Ne Citiraj Me
The tree I am
Sideroad’s heart
My words in leaves
They touch the ground
The river I am
A beat in veins
My words in a drop
A swallowed water
The cloud I am
A written sky
Quote me not
The night is eavesdropping
Ja sam drvo
Srce krajputaša
Moje riječ i u lišć u
Dotič u tlo
Ja sam rijeka
U venama dodir
Moje riječ i u kapi
Progutana voda
Ja sam oblak
Ispisano nebo
Ne citiraj me
Prisluškuje noć
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The tree I am/ Ja sam drvo
The tree I am
Sideroad’s heart
My words in leaves
They touch the ground
The river I am
A beat in veins
My words in a drop
A swallowed water
The cloud I am
A written sky
Quote me not
The night is eavesdropping
Ja sam drvo
Srce krajputaša
Moje riječ i u lišć u
Dotič u tlo
Ja sam rijeka
U venama dodir
Moje riječ i u kapi
Progutana voda
Ja sam oblak
Ispisano nebo
Ne citiraj me
Prisluškuje noć
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
At Twilights Beyond The Fields / U Sutonima Iznad Polja
My shadow will reappear
Whispering for long among the spikes
Turning the pages of light
Among the sunflowers
Homelessly dream under the bridges
Outstretch the hand of a beggar
Spread the hands of a child
To make an embrace
Among the clouds with wings so light
My hair will spread
Undone in the lelek of the beginning
Entangled in the treetops
The fire lit within the ring
Will kill me in the hunger of the quest
Note: lelek (Serbian) – screams of mourning
U sutonima iznad polja
Vaskrsnuce opet moja sjen
I dugo klasjem saputati
Medj suncokretima okretati
Stranice svjetlosti
Pod mostovima beskucno sniti
Ispruziti ruke prosjaka
Rasiriti ruke djeteta
Ne bi li bio zagrljaj
Medj oblacima lakokrila
Sirice se moja kosa
Raspletena lelekom pocetka
Zapletena u krosnjama
U obrucu zapaljena vatra
Umorice me gladju traganja
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Zdravo, Moje Ime Je Sara
Moje ime je Sara.
Ja sam ona koja nisam,
koja nikada nisam.
Ovo su ruke za moje zagrljaje.
Osakacene prazninom.
Okrunjene u prstenju koje sumrakom skidam
i u tmine bacam.
One pisu istoriju plasticne igracke
sahranjene u grobovima djetinjstva
koje nije doraslo do kolijevke.
Zovem se Sara.
Ja sam ona koja pokusava da bude.
Ovo su stopala za moje korake.
Ukocene putevima.
Vezana zveketavim nakitom
koji sumrakom skidam i u tmine bacam.
Ona hodaju nepostojecim ulicama
kojima gaze jos samo prividi staza.
Silaze u bunare
da u njima udave
proplivalu nadu za kraj.
Moje ime je Sara.
Ja sam ona koja bi htjela.
Ovo je vrat za vase ruke.
Dotaknite lagano.
Vezan je hiljadama lancica
koje sumrakom skidam
i u tmine bacam.
Ona jedu halapljivo,
krugove u koje sazimam snove
dozvoljavam da dira.
Neka je.
Zovem se Sara.
Ja sam ona koja ne pristaje.
Ovo je kosa za moje pletenice.
U njima trake od srebra
i bisere sjajne sumrakom skidam
i u tmine bacam. Neka ih.
Prekrsila sam sva pravila.
Razbila klise,
zacarane krugove,
pocijepala stranice
na kojima mi ispisuju sudbinu.
Ja sam Sara.
Ja sam ona koja nisam.
Ja sam ona koja uvijek
samo pokusavam da budem.
Ja sam ona koja hoce.
Ja sam ona koja ne pristaje.
Ja sam uvijek,
vjecnoscu stegnuta
u sipljive trenutke. Ja sam nada
umrla za kraj.
Ja sam ona koja hoce da razumije.
Ja sam ona koja ne razumije uvijek.
Ali JESAM.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The first drop-Prva kap
the first dropp will touch your lips
the first break of dawn will touch your brow
the first open arms will call you into an embrace
the first open eyelids will open up my windows
letting the day come in
prva kap pašće na tvoje usne
prvi zrak svitanja dotaći ti čelo
prvo otvaranje oka pozvaće te u zagrljaj
prvo otvaranje kapaka otvroiće moje prozore
da unutra uđe dan
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The River 3/Rijeka 3
the banks of the body wipe away the limits
an ancient sideroad tree ripes
the river is silent in the tribal song
an unchained thought it deems
it sings lightly in the lap of dawns
'give me those morning lips of yours
a midday kiss from an edge of a word
an evening sound of bells in a song to sing
the secret of a midnight hour'
obale tijela granice brišu
starostavno krajputaš zri
tihuje rijeka plemenskom pjesmom
nesputanu misao mni
pjevuši lako u krilu zora
'daj mi te tvoje jutarnje usne
podnevni poljubac sa ruba riječi
večernji zvon pjesmom da pjevam
tajnu ponoćnog sata'
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Kraj Istera poj
U plavoj kući vrtova kobi
Pčela je pronašla cvijet
Da tiho zgasne u zloj dobi
Kad žaokom probode svijet
U bijeloj kući vrtova smrti
Ptica je pronašla let
Da žilom krvi život zavrti
Krilima dotakne svijet
U zelenoj kući proljeća znak
Obujmi ulujni oblak tmast
Morana pruži svoj grozni krak
I zgasnu stari zapis hrast
Trinaest tmina kraj njega prođe
Šapatom sedmim uginu let
I treće jutro medonosno dodje
Da žaokom probode svijet
I ono nad Isterom nebo plavo živo
Gdje takoh se skuta njegovoga
Gdje plakah hristočežnjivo
Toplo je toplo u naručju Boga
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Paisa The Money
Mila tha dhan mushkilse, usne vah uda diya
Pyar se kiyatha jatan usko usne tabah karidya
La diya jamin per ek hi palak me air nanga kar diya
Daulat ke bina kaise ji paunga ye mushkil usne kar diya
Santan hoti hai samay per saath dene ke liye
Haath pakad kar sahar banneke aura age le janeke liye
Me betahasha dekhta raha uska har kadam
Per usne yejh kabhi na socha kaise sahenge ham jakham
poem by Hasmukh Amathalal

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Kad kesten dvaput procvjeta
Oči vične čekanju u rascvaloj vodi
Uminuo privid u snazi talasa
Na dlanu mi sjever jutro mu hodi
Zvukom se u srcu praporac bjelasa
Oči vične gledanju promrzloga svijeta
Kad kesten dvaput procvjeta
Ruke vične lutanju u dozrele tmine
Pred kapijom jednom premrle od straha
Što u šaci drže usudom se vine
U planine sniježne zaleđenog daha
Ruke vične svijanju suludoga spleta
Kad kesten dvaput procvjeta
U kosu se spusti pupoljasta mrena
Gine snagom vida od dodira trena
Kose vične svijanju osijedjelog svijeta
Kad kesten dvaput procvjeta
1997.
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
To make them live/Da bi zivjele
The bird stuck in my heart side breast
It’s trying to fly
On a magic key
Flirting with a wisdom snake
Wound within it own spiral
There’s the sky around us
The earth around us
The breath within us
U sudden turmoil
Calling the shades
Back to their body colours
There’s the sky around us
The earth around us
The breath within us
An epiphany of breathing
Calling the light
Each particle each wave
Back to the hair split in hands
Combing words dead
Combing words white
To make them live
Ptica zaglavljena u grudima tamo gdje je srce
Pokušava da leti na magicnom kljucu
Flertuje sa zmijom mudrošcu
Uvijenom oko sopstvene spirale
Oko nas je nebo
Oko nas je zemlja
I u nama dah
Iznenadni nemir
Što zove sjenke
Nazad bojama njihovog tijela
Oko nas je nebo
Oko nas je zemlja
I u nama dah
Epifanija disanja što zove svjetlo
Svaku cesticu svaki talas
Nazad u kosu ispucalu u rukama
Što cešljaju rijeci mrtve
Što cešljaju rijeci bijele
Da bi živjele
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The night is a stranger/Noc je stranac
He takes away my hands
He takes away my eyes
He takes away my hair
He gifts a handshake
He gifts a sight
He gifts a wind
I always stay emptied
In his beauty full
He's a secret dressed
In foams of silent seas
In my heart's tide
He comes back with each Moon
In hours disguised
To life me again
Noć je stranac
Odnosi mi ruke
Odnosi mi oči
Odnosi mi kosu
Poklanja rukovanje
Poklanja pogled
Poklanja vjetar
Ostajem uvijek ispražnjena
U njegovoj ljepoti puna
On je tajna obučena
U pjenu tihih mora
U plimi mog srca
Vraća se s Mjesecom
U sate prerušen
Iznova da me oživotvori
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Come Together
One, two, three, four!!
Shoot me!
Shoot me!
Here come old flat top,
He come growing up slowly,
He got jo jo eyeball,
He one holy roller,
He got hair down to his knee.
Got to be a joker, he just do what he please.
Shoot me!!
Shoot me!
Shoot me!
Shoot me!
He wear no shoeshine,
He got monkey fingers,
He got hairy arsehole,
He one holy roller,
He say, "i know you, you know me.
One thing i can tell you is you got to be free."
Come together,
Right now,
Over me.
He bag production,
He got walrus gumboot,
He ono sideboard,
He one spinal cracker
He got feet down below his knees
Hold you in his armchair, you can feel his disease.
Come together,
Right now,
Over you.
(shoot!)
(shoot!)
(shoot!)
Ow!
(shoot!)
He roller coaster,
He got early warning,
He got muddy water,
He one mojo filter,
He say, "one and one and one is three."
Got to be good looking, he's so hard to see.
Come together,
Right now,
Stop the war!
(shoot)
(shoot)
Come together,
Come together,
Come together, right!
Come together, hey!
Come together.
song performed by by Yoko Ono

Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
Come Together
One, two, three, four!!
Shoot me!
Shoot me!
Here come old flat top,
He come growing up slowly,
He got jo jo eyeball,
He one holy roller,
He got hair down to his knee.
Got to be a joker, he just do what he please.
Shoot me!!
Shoot me!
Shoot me!
Shoot me!
He wear no shoeshine,
He got monkey fingers,
He got hairy arsehole,
He one holy roller,
He say, "i know you, you know me.
One thing i can tell you is you got to be free."
Come together,
Right now,
Over me.
He bag production,
He got walrus gumboot,
He ono sideboard,
He one spinal cracker
He got feet down below his knees
Hold you in his armchair, you can feel his disease.
Come together,
Right now,
Over you.
(shoot!)
(shoot!)
(shoot!)
Ow!
(shoot!)
He roller coaster,
He got early warning,
He got muddy water,
He one mojo filter,
He say, "one and one and one is three."
Got to be good looking, he's so hard to see.
Come together,
Right now,
Stop the war!
(shoot)
(shoot)
Come together,
Come together,
Come together, right!
Come together, hey!
Come together.
song performed by by Yoko Ono

Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
San O Letu
da on je znao ko mu je tkao
ko mu je tkao carobni sag
on nikad ne bi ni njemu ni sebi
stopalom ljudskim sazido prag
da sunce je znalo sve tajne kobi
sve tajne jednog suncanog sata
reklo bi ne kupi mrve zivota
hajde razuzdaj krilatog ata
da on je htio sna biti dio
on ne bi pio s otrovom svijet
vjecno bi snio vjecno bi snio
da zauvujek bude sa pticom let
1994.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The child removes the sky and earth
The child pushes the borders of the possible
The child sees the sky
The child sees the earth
The child is thinking I am made of the sky
The child removes the sky
The way the mother peels the apple
The child sees the earth below
The child is thinking I am made of earth
The child removes the earth
The way the father digs the foundations
The child sees the fire below
The child is thinking I am made of fire
The child removes the fire
The child is thinking I am made of nothing
Lit by fire
Dressed in earth
Covered by the sky
Dijete sklanja nebo i zemlju
Dijete pomjera granice moguć eg
Dijete vidi nebo
Dijete vidi zemlju
Dijete misli od neba sam
Dijete sklanja nebo
Kao što majka ljušti jabuku
Dijete vidi zemlju ispod
Dijete misli od zemlje sam
Dijete sklanja zemlju
Kao kad otac kopa temelje
Dijete vidi vatru ispod
Dijete misli od vatre sam
Dijete sklanja vatru
Dijete misli od nič eg sam
Vatrom zapaljen
Zemljom obuč en
Nebom pokriven
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Long Time
Lasting for a long time, our guesses are true,
The miscellaneous questions are asked
As he jolts us in our speech and uncovers
A new contemplation, a council needed.
There may be cracks in the wall, fining and suing,
But the job surges and sucks, serving and deluding
For the people to be.
This lasts for a long time, an awe is expected
When lights are out, when we believe in this poem.
To shoot a target called soft and cute is enormous task
But the speech may take you, may take you away.
poem by Naveed Akram

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
This World Is Not Conclusion, By Emily Dickinson
This world is not a matter
A dead transition from an earth into a breath
From a breath into an earth
This world unmeasured by an eye
Is neither a view through a magnifying glass
Nor winking at sense
This world is not a game
Of a small and big intelligence
This world a strange link
Despite the chains
Won't go into a circle
Ovaj svijet nije tvar
Mrtvi prelazak iz zemlje u dah
Iz daha u zenlju
Ovaj svijet okom nesagledan
Nije pogled kroz uvecano staklo
Ni namigivanje smislu
Ovaj svijet nije igra
Male i velike pameti
Ovaj svijet karika cudna
Lancima u inat
Nece u krug
1996.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Hello, my name is Sarah
My name is Sarah
I am the one who is not
Who never is
These are the hands for my embraces
Mutilated in emptiness
Husked in the rings at twilight I take off
And throw into the dark.
They are writing a history of a plastic toy
Buried in the tombs of childhood
That never grew towards a cradle.
My name is Sarah
I am the one who is trying to be
These are the feet for my steps.
Frozen in the paths
Tied by tinkling jewelerry
At twilight I take off
And throw into the dark.
They walk the streets that there are no more
The streets trodden by mere silhouettes of paths
They go down the wells
To strangle in them
A swimming hope for the end.
My name is Sarah.
I am the one who wants.
This is the neck for your hands.
Slightly touch.
It's tied in thousands of necklaces
At twilight I take off
And throw into the dark.
The darkness greedily eats
The circles I push the dreams into
I let it touch.
It's all right.
My name is Sarah.
I am the one who does not consent.
This is the hair for my plaits.
The silver ribbons
And shiny pearls at twilight I take off
And throw it into the dark.
It's all right.
I have broken all the rules
I have broken cliches
Magic circles
I tore the pages
On which
They try to write my fate.
I am Sarah
I am the one who is not
I am the one who is always
Only trying to be
I am the one who wants
I am the one who does not consent
I am always eternity tied
In pouring moments
I am the hope died for the end
I am the one who wants to understand
I am the one who does not always understand
But I AM.
Moje ime je Sara.
Ja sam ona koja nisam,
koja nikada nisam.
Ovo su ruke za moje zagrljaje.
Osakacene prazninom.
Okrunjene u prstenju koje sumrakom skidam
i u tmine bacam.
One pisu istoriju plasticne igracke
sahranjene u grobovima djetinjstva
koje nije doraslo do kolijevke.
Zovem se Sara.
Ja sam ona koja pokusava da bude.
Ovo su stopala za moje korake.
Ukocene putevima.
Vezana zveketavim nakitom
koji sumrakom skidam i u tmine bacam.
Ona hodaju nepostojecim ulicama
kojima gaze jos samo prividi staza.
Silaze u bunare
da u njima udave
proplivalu nadu za kraj.
Moje ime je Sara.
Ja sam ona koja bi htjela.
Ovo je vrat za vase ruke.
Dotaknite lagano.
Vezan je hiljadama lancica
koje sumrakom skidam
i u tmine bacam.
Ona jedu halapljivo,
krugove u koje sazimam snove
dozvoljavam da dira.
Neka je.
Zovem se Sara.
Ja sam ona koja ne pristaje.
Ovo je kosa za moje pletenice.
U njima trake od srebra
i bisere sjajne sumrakom skidam
i u tmine bacam. Neka ih.
Prekrsila sam sva pravila.
Razbila klise,
zacarane krugove,
pocijepala stranice
na kojima mi ispisuju sudbinu.
Ja sam Sara.
Ja sam ona koja nisam.
Ja sam ona koja uvijek
samo pokusavam da budem.
Ja sam ona koja hoce.
Ja sam ona koja ne pristaje.
Ja sam uvijek,
vjecnoscu stegnuta
u sipljive trenutke. Ja sam nada
umrla za kraj.
Ja sam ona koja hoce da razumije.
Ja sam ona koja ne razumije uvijek.
Ali JESAM.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!