San O Letu
da on je znao ko mu je tkao
ko mu je tkao carobni sag
on nikad ne bi ni njemu ni sebi
stopalom ljudskim sazido prag
da sunce je znalo sve tajne kobi
sve tajne jednog suncanog sata
reklo bi ne kupi mrve zivota
hajde razuzdaj krilatog ata
da on je htio sna biti dio
on ne bi pio s otrovom svijet
vjecno bi snio vjecno bi snio
da zauvujek bude sa pticom let
1994.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Related quotes
Needs-Potreba
some people need a deep thought
with which to embrace the world
some people need a stone
as deceptive as a sculptor's shadow
some people need the water
with which to bathe the memory
there within against the depth of a secret
life has drowned
nekome je potrebna duboka misao
da njome zagrli svijet
drugima kamen varljiv ko vajareva sjena
trećima je potrebna voda
da njome okupaju sjećanje
u kom se spram dubine tajne
utopio život
1996.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Mit o postanku zla
I sotona rece:
'Neka bude laž! '
I bi laž.
Skrila se u kamenju
Pa sa visina sipa.
I sotona rece:
'Nek licemjerja bude! '
I bi licemjerje.
Skrilo se u rijecima
I ceka da progovori.
Pokrilo se paucinom
I pauke hrani.
Od samog sebe se skrilo.
I sotona rece:
'Nek otrova bude! '
I otrova bi.
Šejtani ga iz olujnog daha
Vitlajuc macem prosuli.
Nataložio se na zemlji
I njenim tokovima tece.
Skrio se u krvi.
I sotona rece:
'Da bude mržnja! '
I bi mržnja.
Prštala na sve strane
Kao krv koja ne može da se zgruša.
Šapama trigova hodala
Pa se i ona pod mahovinom
Na sjeveru lednom skrila.
I sotona rece:
'Neka bude covjek! '
I bi covjeka.
U laži i licemjerju se skrio
Otrovom ga mržnja ko mlijekom dojila.
Pirat se skrio u jedra umotan.
I bi covjeka
U zvijerima se skrio.
I sotona tece:
'Da misli da me nema! '
Ali tako ne bi
Bješe mu laž u pocetku rijeci.
Napisano 1989. rekonstruisano 2012-02-06.
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Odgovor Jednoj Tanji
ako je plac oblak-suze su kisa
a sunce je osmijeh.
ovde je sada ljeto
a ljeti posle kise dolazi:
-SUNCE-
a mozda se i ti tako zoves.
i ne placi ako pomenem tvoje ime
jer ti si i sunce i osmjeh i TANJA.
poem by Jankovic Zoran
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona se proljeć em otvaraju ko cvijet
Cvjetaju tiho preko vode polja
Ona se ruše i grade ko svijet
Što spašen reč e tvoja sam volja
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona tiho gasnu ko svijeć e nad grobom
Sumrakom ranim na vjetru od riječ i
I tiho se bude pod skutom sa tobom
Melemom ljubavi srce da se liječ i
Ti imaš svoja srca Marijo
Kucaju nevino u kolijevci od krvi
Smrti se ne daju a humkom zidana
Da svjetlost vide kad dan im prvi
Ozari srca rukom tvojom vidana
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Fotografija
fotografija
boze,
sta da napisem o tome.
to volim da radim,
ponekad od toga zivim.
kad u to gledam:
ponekad sam tuzan,
ponekad sam srecan.
drago lice
vidim kao da je tu.
ruzno,
okrenem, izbrisem
i kao da nije bilo tu.
to je magija
koja vjecno traje.
boze,
samo je vazno da znam
sta ne mogu slikati.
BEOGRAD,
19.08.2011
5.35 PM
poem by Jankovic Zoran
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Last night
Last night I asked the drop
what nobody had dared to ask before
I said
come on, isn't it time you washed my face
isn't it time you stopped falling in tears
isn't it time for me to drink you
isn't it time for you to touch me
isn't it time for me to see the world within you
come on, what are you waiting for
why don't you finally fall down
that was the rage of a dead chicken
Sinoc sam rekla kaplji
sto joj niko ranije nije smio reci
rekla sam
hajde, nije li vrijeme da me umijes
nije li vrijeme da suzom prestanes
nije li vrijeme da te popijem
nije li vrijeme da dotaknes
nije li vrijeme da u tebi sagledam svijet
hajde sta cekas
zasto vec jednom prosto ne kanes
bio je to bijes mrtvog pileta
Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Kraj Istera poj
U plavoj kući vrtova kobi
Pčela je pronašla cvijet
Da tiho zgasne u zloj dobi
Kad žaokom probode svijet
U bijeloj kući vrtova smrti
Ptica je pronašla let
Da žilom krvi život zavrti
Krilima dotakne svijet
U zelenoj kući proljeća znak
Obujmi ulujni oblak tmast
Morana pruži svoj grozni krak
I zgasnu stari zapis hrast
Trinaest tmina kraj njega prođe
Šapatom sedmim uginu let
I treće jutro medonosno dodje
Da žaokom probode svijet
I ono nad Isterom nebo plavo živo
Gdje takoh se skuta njegovoga
Gdje plakah hristočežnjivo
Toplo je toplo u naručju Boga
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The world is eaten away on my lips (Nafaka)
Through the cracks of speech
I’ll shoot at the sky
Some limits can take some rest beyond
I’ll sheaf my hair
I’ll cross my arms
And whisper
Here I am
MOJE USNE RASTACU SVIJET
U PUKOTINAMA GOVORA
PROSTRIJELICU NEBO
DA SE NA NJEMU ODMORE GRANICE
KOSU VEZACU U SNOPOVE
RUKE PREKRSITI
I SAPUTATI
TU SAM
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Quite Subsidiary / Sasvim Pritocno
diary pages i never wrote
due to some unknown individual intuition
a friend once explained to me
which i never really understood
they keep oozing in front of my eyes
a trailer from a movie long forgot
a midsummer's heat
pronounced at the tip of my tongue
that does not remember the language
but is ready to outriver the numbers
sliding down the covers
there's a painting perhaps
that i've never been up to
and i will never paint
a draft made of eyes and ears void
staring right at me from the broken sky
that knows each piece of its shatteredness
foretold by the mirror
i normally use to put lipstick only
or merely draft my eyes so as not to forget them
by the end of the day
and each time my fingers prolong into keyboards
there's a music played unheard humming oou of debris
the world would say it's time for itself to die
in the meaning of each word that's uttered about it
stubbornly defending its unutteredness
that always shakes me into an earthquake speech
and just like an earthquake i cannot stand still
there are too many cracks i made and need to fill
sascim pritocno
stranice dnevnika koje nikad nisam ispisala
zahvaljujuci jednoj individualnoj intuiciji
koju mi je prijatelj jednom objasnio
a nikad je nisam razumjela
cure mi pred ocima
trejler iz filma davno zaboravljenog
Jovanjdanja vrelina
izgovorena na vrhu jezika
koja je zaboravila jezik
ali je spremna da nadrijeci brojeve
što klize niz korice
postoji moždajedna slika
kojoj nikad nisam bila dorasla
koju nikad necu naslikati
slika napravljena od ociju i ušiju jaza
koja me posmatra pravo iz slomljenog neba
koje poznaje svaki komadic svoje polomljenosti
obrecene ogledalom
što ga obicno koristim samo da bih stavila ruž
ili skicirala svoje oci
da ih ne zaboravim do kraja dana
i svaki put kad mi se prsti izduže u klavijature
stvara se necujna muzika što pjevuši iz srce
svijet bi rekao da mu je vrijeme da umre
u znacenju svake rijeci koja je o njemu izrecena
uporno braneci svoju neizrecivost
koja me uvijek protrese u govor zemljotresa
i baš kao zemljotres ne mogu da stojim mirno
ima previše pukotina koje sam stvorila
a moram da ih popunim
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Nemušt
Tajno tamna sunčano bilo
Do tkanja tvoga nesvita i zore
Sa zova do mira dola i gore
Pozovi me sebi nemušta silo
Sasni me suncem usnom i snom
Ne gasni zorom nemuštim zborom
Sasni me igrom i novim zovom
U bujici vrtlogu bezdanom
Sutra mi strasti raspni na dah
Nek dišem između pepela i bola
I nikad riječi ne tvori u prah
Da ne umre jezik gore i dola
Tajno tamna sunčano bilo
Do tkanja tvoga nesvita i zore
Sa zova do mira dola i gore
Pozovi me sebi nemušta silo
1997.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
To be here (Nafaka)
Means eternity
The full circle of waiting
Like the full Moon hanging beyond the eave
To be here
Means a presence
Without space and limits
A day full of a moment
Like a dot in a universe
To be here
Means constructedness
In the best of all the worlds
BITI TU
znaci vjecnost
pun krug cekanja
ko pun Mjesec objesen nad strehom
Biti tu
znaci prisutnost
bez prostora omedjenosti
dan pun trenutka
ko tacka u svemiru
Biti tu
znaci sazdanost
u najboljem od svih svjetova
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Waiting for you /Cekanje na tebe
The midnight toll in the clock
Maybe Sunday maybe never
I spit the pigeon onto my palm
A crying handprint
A second silenced within a hope
Maybe Sunday maybe never
Maybe Sunday maybe never
Cekanje na tebe
Ponoc je kucala u satu
Mozda nedelja mozda nikad
Ispljunut golup na dlanu
Proplakan otisak
Utihnut nadanjem cas
Mozda nedelja mozda nikad
Mozda nedelja mozda nikad
2009.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
If you knew/Kada bi znao
if you knew how much I want you
you'd be scared
you'd be absolutely terrified
you'd learn a tigress paw is a safer handshake
you'd learn a snake's tongue is has a softer touch
you'd find a cave a lighter place to be
you'd not be able to bear it
you'd die
but if you knew how much I love you
you'd find a way to my home
and I'd be cured
kada bi znao
kada bi znao koliko te volim
uplašio bi se
bio bi otkinut od straha
shvatio bi da je šapa tigrice bezbjednija za rukovanje
shvatio bi da jezik zmije ima blaži dodir
našao da je pecina svjetlije mjesto za stanovanje
ne bi izdržao
umro bi
ali kada bi znao koliko te volim
našao bi put do mog doma
i ja bih bila izlijecena
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
This World Is Not Conclusion, By Emily Dickinson
This world is not a matter
A dead transition from an earth into a breath
From a breath into an earth
This world unmeasured by an eye
Is neither a view through a magnifying glass
Nor winking at sense
This world is not a game
Of a small and big intelligence
This world a strange link
Despite the chains
Won't go into a circle
Ovaj svijet nije tvar
Mrtvi prelazak iz zemlje u dah
Iz daha u zenlju
Ovaj svijet okom nesagledan
Nije pogled kroz uvecano staklo
Ni namigivanje smislu
Ovaj svijet nije igra
Male i velike pameti
Ovaj svijet karika cudna
Lancima u inat
Nece u krug
1996.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Beside the ashes of an hour/Kraj pepela od sata
You said -it is seven o'clock
And this has not been filled yet
And this hour still strikes the night-
-Here's a moment here's a moment-
A Sunbeam is whispering
-Come one build it a home
A mole builds a dam against the rivers and currents
A bird builds a best from salvation straws
Humans build the houses themselves the windows and the doors
Re-paint the cave
Beside the ashes of an hour
Reče sedam je sati
A urna ova još nije puna
A ura ova još kuca noć
Evo trena evo trena
Šapuće Sunčev zrak
Hajde gradi mu dom
Ko krtica brane spram rijeka i toka
Ko ptica gnijezda od slamčica spasa
Ko čovjek kuće sebe okna vrata
Pećinu nanovo oslikaj
Kraj pepela od sata
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Heraclitus Fr.30
The world is becoming the bruise in my heart
The desert skin wearing the burns of the dark
The burns of the light
It’s placed in the accords of infliction
The thought of the rain and wind the volcano and the grain
A re-creation of endless circles
The spheric cages of the sky and earth
Dressed in moss my chilly waitings are
The soul of the north freezes my breath
Reality swallowed in a piece of question
Infinitely pushes the edges of the fall
The finite stuck within a dream
Where have I heard the eternal rhythm of the tribe
The beating of the earth within its step
The breathing of the water dripping down
The walls of the caves
Where have I seen the volcano lava
From the centre of nothing into the infinite
The flame was singing instead of me
From secret to secret lit up died out
Peaceful fires of order
Among which I burned
Written in 1995.
Svijet mi postaje modrica na srcu
Koža pustinje sa opekotinom od mraka
Sa opekotinom od svjetla
Staje u akorde stradanja
Misao kiše i vjetra vulkana i grumena
Ponovno stvaranje beskrajnih kružnica
Kružni kavezi zemlje i neba
Obrasla mahovinom ledna mi č ekanja
Sjeverna duša ledi mi dah
Pod kriškom pitanja progutana stvarnost
U nedogled gura rubove pada
Gdje se u konač nost sabija san
Otkud sam č ula vječ ni ritam plemena
Otkucaj zemlje u njegovim stopama
Disanje vode u iskapavanju
Sa zidova peć ina
Otkud sam vidjela lavine vulkana
Iz grotla nič eg u beskraj
Umjesto mene pjevao je plamen
Iz tajne u tajnu palila se gasila
Mirna svjetla poretka
Izmeđ u njih gorjela sam ja
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Yes-I-that one/Da-ja-ta
My own foot a stone a trace
With life into death-life
Within eternal
A threshold overstepped
Yes-I-that one
My own illness and cure
Dusk whispered to dawn
And a beam of sunshine to morn
My own year a book a century
And an undreamt heaven to a cloud
Yes-I-that one
Unbearable unstoppable within
An embrace in You
Freedom facing
For One both
A water to the living spring
Da-ja-ta
Svoja stopa kamen trag
Životom u smrt život
Vječnim prekoračen prag
Da-ja-ta
Svoja boljka lijek
Zori sumrak šapnut
Jutru sunčec sjaj
Svoja godina knjiga i vijek
I oblaku nedosanjan raj
Da-ja-ta
Neizdrživa nezadrživa u sebi
Spram Tebe sloboda
Zagrljaj u Tebi
Za Jedno oboje
Živom izvoru voda
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Nothing (Nafaka)
In which the fullness of being stands
I settle illusions withing
For the sake of evil omens
Not to bloom in spring
Nothing in which I push the questions
In which I settle the answers
For the sake of sense
Not to die out by autumn
Nothing
In which I pour the whiteness
In which I settle the freezing
For the waiting not to melt down at winter
Nothing
In which the sunshine bathes
In which I settle the light
Not to burn myself in summer heat
NISTA u koje staje punoca bica
u njoj nastanjujem privid
uroka radi da se ne prozli
proljecem
nista u koje sazimam pitanja
u njima nastanjujem odgovor
smisla radi da s jeseni
ne uvene
nista u koje sipam bjelinu
u njoj nastanjujem promrzlost
u zimama cekanja da se ne istopi
pahulja
nista u kojem se preliva sunce
u njemu nastanjujem svjetlost
vrelinom ljeta da se ne sprzim
JA
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Un enfant terrible
A lovely child of beautitude
Breaks a toy of life under the fingers
Breathes in what takes a breath away
Dies its own immortality
Un enfant terrible
A terrible child
The daughter and the son of fire
Adopted in a tender flame
It will come out the box
Be the victim of the broken fire
Be a necklace of its own yearning
Be a rope around its own neck
And an endless circle
Ljupko dijete blaženstva
Pod prstima lomi igračku života
Udiše ono što oduzima dah
Sopstvenu besmrtnost umire
Un enfant terrible
Užasno dijete
Kćer požara i sin vatre
Pastorče nježnog plamička
Izaćiće iz svoje kutije
Biti žrtva polomljene vatre
Ogrlica sopstvene čežnje
Omča oko vrata
I beskrajan krug
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The world/Svijet
the world multiplied by division
the world multiplied by division
the world the world multiplied by
division multiplied the world
multiplied by division by division
the the world the world multiplied
by division the multiplied world
by division world multiplied by division
svijet dijeljenjem umnozen
svijet dijeljenjem umnozen
svijet svijet dijeljenjem umnozen svijet
dijeljenjem umnozen dijeljenjem um
svijet d svijet dijeljenjem umnozen
dijeljenjem svijet dijeljenjem umnozen
svijet dijeljenjem svijet
dijeljenjem umnozen umnozen
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!