Kraj Istera poj
U plavoj kući vrtova kobi
Pčela je pronašla cvijet
Da tiho zgasne u zloj dobi
Kad žaokom probode svijet
U bijeloj kući vrtova smrti
Ptica je pronašla let
Da žilom krvi život zavrti
Krilima dotakne svijet
U zelenoj kući proljeća znak
Obujmi ulujni oblak tmast
Morana pruži svoj grozni krak
I zgasnu stari zapis hrast
Trinaest tmina kraj njega prođe
Šapatom sedmim uginu let
I treće jutro medonosno dodje
Da žaokom probode svijet
I ono nad Isterom nebo plavo živo
Gdje takoh se skuta njegovoga
Gdje plakah hristočežnjivo
Toplo je toplo u naručju Boga
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Related quotes
Hod
Hodi tmina čari tmurne
Daha presječenog
Tu je jutrom zora gurne
Od sna nerečenog
Hodi podne nebu sunca
Noći gaze svijetom
Sve pepelno sebe bunca
Sebe zove prvim letom
Hodi čovjek šume guste
Zgazile ga vode
Gdje ga tope suze puste
Tu ga tuge hode
Hodi ptica sinja mora
Hodi nebo oblak tmast
Hodi tmasto do izvora
Da utopi hoda vlast
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona se proljeć em otvaraju ko cvijet
Cvjetaju tiho preko vode polja
Ona se ruše i grade ko svijet
Što spašen reč e tvoja sam volja
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona tiho gasnu ko svijeć e nad grobom
Sumrakom ranim na vjetru od riječ i
I tiho se bude pod skutom sa tobom
Melemom ljubavi srce da se liječ i
Ti imaš svoja srca Marijo
Kucaju nevino u kolijevci od krvi
Smrti se ne daju a humkom zidana
Da svjetlost vide kad dan im prvi
Ozari srca rukom tvojom vidana
Ti imaš svoja srca Marijo
Ona kucaju preko lanaca od straha
Kucaju tiho kucaju glasno
Ona kucaju preko života do praha
Kucaju neč ujno kucaju jasno
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
This World Is Not Conclusion, By Emily Dickinson
This world is not a matter
A dead transition from an earth into a breath
From a breath into an earth
This world unmeasured by an eye
Is neither a view through a magnifying glass
Nor winking at sense
This world is not a game
Of a small and big intelligence
This world a strange link
Despite the chains
Won't go into a circle
Ovaj svijet nije tvar
Mrtvi prelazak iz zemlje u dah
Iz daha u zenlju
Ovaj svijet okom nesagledan
Nije pogled kroz uvecano staklo
Ni namigivanje smislu
Ovaj svijet nije igra
Male i velike pameti
Ovaj svijet karika cudna
Lancima u inat
Nece u krug
1996.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
In(t) act/In(t) aktan
2 D modelled
Intro instrumental
No rage no against
Just machine
The world stays in(t) act
In a 2D wired bird
The world stays (un) real(ized)
In a 2 D wired guitar
Who's playing
2D modelovan
Intro instrumental
Nema bijesa nema protiv
Samo mašina
Svijet ostaje in(t) aktan
U 2D ožičenoj ptici
Svijet ostaje (ne) (o) stvar(en)
U 2D ožičenoj gitari
Ko svira
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Where I have ceased/Tamo gdje sam stala
Where I have ceased the morning will move on
I'll recognise the down by the drops of rain
I want to watch the sun as if it were the first time
I want to watch the sky as if it were the last
Where I have ceased the waters will move away
The thought of a dropp will be burnt in endlessness
There will remain a misty memery dewed
Of drinking to the bottom
Where I ceased the life will move on
The roads will be remembered from the fountain prime
I'll write the paths in hundeds of ways
At the bottom of my own eyes
Tamo gdje sam stala nastavice jutro
Po kišnim kapima prepoznacu svitanje
Hocu da gledam sunce kao da je prvi put
Hocu da gledam nebo kao da je posljednji
Tamo gdje sam stala ugasice se voda
Spržice se misao kapi u beskraju
Ostace maglovito zorom orošeno sjecanje
Na ispijanje do dna
Tamo gdje sam stala nastavice život
Sa iskonskog vrela pamtice se putevi
Na sto nacina ispisacu staze
Na dnu sopstvenih ociju
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The world/Svijet
the world multiplied by division
the world multiplied by division
the world the world multiplied by
division multiplied the world
multiplied by division by division
the the world the world multiplied
by division the multiplied world
by division world multiplied by division
svijet dijeljenjem umnozen
svijet dijeljenjem umnozen
svijet svijet dijeljenjem umnozen svijet
dijeljenjem umnozen dijeljenjem um
svijet d svijet dijeljenjem umnozen
dijeljenjem svijet dijeljenjem umnozen
svijet dijeljenjem svijet
dijeljenjem umnozen umnozen
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The world is eaten away on my lips (Nafaka)
Through the cracks of speech
I’ll shoot at the sky
Some limits can take some rest beyond
I’ll sheaf my hair
I’ll cross my arms
And whisper
Here I am
MOJE USNE RASTACU SVIJET
U PUKOTINAMA GOVORA
PROSTRIJELICU NEBO
DA SE NA NJEMU ODMORE GRANICE
KOSU VEZACU U SNOPOVE
RUKE PREKRSITI
I SAPUTATI
TU SAM
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Od Cežnje Nabrekla Dahom Ukleta
Sopstvenu sjenku gazim
Sašivenom haljom od hiljade ljeta
Zmijom ugrižena zemljama gazim
I tu sam sasvim gdje još me ima
Gdje rijeci mi još blagoslov mole
S krajickom proljeca u snu smrtnih zima
Zraci me misli griju i još vole
U vatri gašena na lomaci slutnji
Da rijecju još je obrecena nada
U stisku neba u dnu svih slutnji
Gdje bezdano liže plamen mog pada
Od cežnje nabrekla dahom ukletim
Svom miru za jedan plamen sam bliže
Tu sam da dišem još malo da letim
Jer rijec me vatre na oltar diže
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
San O Letu
da on je znao ko mu je tkao
ko mu je tkao carobni sag
on nikad ne bi ni njemu ni sebi
stopalom ljudskim sazido prag
da sunce je znalo sve tajne kobi
sve tajne jednog suncanog sata
reklo bi ne kupi mrve zivota
hajde razuzdaj krilatog ata
da on je htio sna biti dio
on ne bi pio s otrovom svijet
vjecno bi snio vjecno bi snio
da zauvujek bude sa pticom let
1994.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Raspuce
Zaiskriš li pod tišinom
Vatrom tihom gaziš svijet
Prodišeš li ko pod tminom
Pod njom čekaš neboplet
Prosijaš li zrncem sjaja
Sjajem isti zove put
Završiš li put do kraja
Nebu tihom nađeš skut
Očešljaš li žuta klasja
Ko u miru plave kose
Tad misao put obasja
I same te oči nose
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
All the things that brought us home/Sve ono sto nas je dovelo kuci
All the things that brought us home
We took them for awhile
Gently to the heart
Gently to the breast
To feed the hungry sky
All days that brought us here
Passages of time
We took them for not more
Than a living moment
And now we glisten in the heart of Crone
Beauty beat and pulse alone
Sve ono što nas je dovelo kuci
Na nako vrijeme uzesmo
Blago pri scru
Blago na grudi
Gladno nebo da hranimo
Sve dane što nas doniješe ovdje
Prolaze vremenog
Ne uzesmo više
No živi tren
I sad smo u srcu Hrona sjaj
Ljepote bilo samotan otkucaj
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
She Wants A Sky/Ona Hoce Nebo
That sky where there is the sky
Unchained
Unlimited by the borders of the sky
She wants the face with a smile
And the hair unsigned by ash
And the bones that do not testify
The pain of an unslept night
Ona hoć e nebo
Ono nebo gdje ima neba
Raskovanog
Granicom neba nesputanog
Ona hoć e lice sa osmjehom
I kosu nepotpisanu pepelom
I kosti koje ne svjedoč e
O bolu neprospavane noć i
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Needs-Potreba
some people need a deep thought
with which to embrace the world
some people need a stone
as deceptive as a sculptor's shadow
some people need the water
with which to bathe the memory
there within against the depth of a secret
life has drowned
nekome je potrebna duboka misao
da njome zagrli svijet
drugima kamen varljiv ko vajareva sjena
trećima je potrebna voda
da njome okupaju sjećanje
u kom se spram dubine tajne
utopio život
1996.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
To make them live/Da bi zivjele
The bird stuck in my heart side breast
It’s trying to fly
On a magic key
Flirting with a wisdom snake
Wound within it own spiral
There’s the sky around us
The earth around us
The breath within us
U sudden turmoil
Calling the shades
Back to their body colours
There’s the sky around us
The earth around us
The breath within us
An epiphany of breathing
Calling the light
Each particle each wave
Back to the hair split in hands
Combing words dead
Combing words white
To make them live
Ptica zaglavljena u grudima tamo gdje je srce
Pokušava da leti na magicnom kljucu
Flertuje sa zmijom mudrošcu
Uvijenom oko sopstvene spirale
Oko nas je nebo
Oko nas je zemlja
I u nama dah
Iznenadni nemir
Što zove sjenke
Nazad bojama njihovog tijela
Oko nas je nebo
Oko nas je zemlja
I u nama dah
Epifanija disanja što zove svjetlo
Svaku cesticu svaki talas
Nazad u kosu ispucalu u rukama
Što cešljaju rijeci mrtve
Što cešljaju rijeci bijele
Da bi živjele
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Moja Jutra
Moja jutra su jutra
Jutra moga sutra
Tu svićem tu zanoćim
Ponoćno dišem
Tešku tminu raznosim
Zvijezdama je brišem
Moja jutra su jutra
Jutra moga sutra
Tu svjetlošću puta
Hranim sive gladi
Stojim nesvrgnuta
Gdje riječ mi se gradi
Moja su jutra
Jutra moga sutra
Bjelinomispisuju
Noći tihe magle
Plavim ispisuju
Što ruke su takle
Teret jedne strasti
U osvitu pjene
Jutrom ću potkrasti
Sopstvene zjene
Da svako bijelo prividom gine
Zlatom se optoči i suncem sine
U znak moga jutra
U jutro moga sutra
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Ja nisam gost
ja nisam gost ovom tihom času
kad kiša za mene gorku kapju sprema
ne priznajem pad ni kad postoji zagrljaj
što će me odnijeti rijekama do ušća
i neću kraj kad od ničeg nije
ja hoću tok kretanje smisla
da raširim sjene i kad znanja nema
s njima da se igram i tako pomjerim
grafitu granice zida
ja nisam gost već domaćin kraj dovratka
što pod strehom stanuje od samog početka
na trijemu gdje čeka na stubu oslonjen
i ćutke gleda u noć
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Whose footsteps/ Č iji koraci
Half starringly in the Moon halved die out
Like slaves between
A bitten silver coin and broken teeth
Spelling a silent whisper
b-r-e-a-d master
the games are over all of them
Č iji koraci
Poluzvjezdano okrunjenim Mjesecom odumiru
Ko roblje što izmeđ u
Izjedenog srebrnjaka i polomljenih zuba
Tiho šapatom srič e
H-lj-e-b-a gospodaru
Igre su gotove sve
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Boka - ulazak
moji su bili talasi stijene
struje i virovi pjevanja vode
i jedan zaliv gdje ponocne sjene
s prvim svitanjem u nepovrat hode
moji su bili tek u slutnji jednoj
mirisi šuma bešimje bilja
kraj izvora želji ostavih žednoj
da traga bez traga i cilja
zlacane niti moje su bile
sred pustih polja udahnut san
dubine mora ribe su pile
u mreže ribari krotili dan
i sve to moje iz narucja zore
pložih na pragove jutra
dodirnuh kaplju odškrinuh more
i tiho krocih unutra
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Širokosa/Blond Beyond The Sun
Plavi se iznad sunca
Ko brijeg širok poljima snivam
Kosa raspletena nad osmjehom zore
Ovaj svijet više nije tajna
Jer Isterom gonjen rašiva halje obalastoj misli
Nad pregrštima
Raste ko klasjem ispleteno
Novo runo jagnje i bjelina
I plavi se iznad sunca
Ko široko more i svetionici
Rašivena halja
Blond beyond the sun
Like a wide hill dreamt of by the fields
The hair untied above the smile of dawn
The world is no longer a secret
For chased by Ister
It tears the dresses to the bank-like thought
Beyond the armfuls it grows
As if entangled in spikes
A new fur a lamb and the whiteness
And it's blond beyond the sun
Likes wide seas and the lighthouses
A torn dress
1996.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Where Are You?
You placed in the drop
Of my thirsty rains
You waited for in the flight
Of my whirlpool birds
You settled in each
Restlessness word
You sacredly sphered
On my universe forehead
Where are you
Feed with peace
The walk of your hours
Ti nastanjen u kaplji
Mojih žednih kiša
Ti č ekan u letu
Vrtložnih mi ptica
Ti useljen u svakoj
Riječ i od nemira
Ti sveto zaokružen
Na č elu mog svemira
Gdje si
Mirom hrani
Hod svojih sati
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!