Kad kesten dvaput procvjeta
Oči vične čekanju u rascvaloj vodi
Uminuo privid u snazi talasa
Na dlanu mi sjever jutro mu hodi
Zvukom se u srcu praporac bjelasa
Oči vične gledanju promrzloga svijeta
Kad kesten dvaput procvjeta
Ruke vične lutanju u dozrele tmine
Pred kapijom jednom premrle od straha
Što u šaci drže usudom se vine
U planine sniježne zaleđenog daha
Ruke vične svijanju suludoga spleta
Kad kesten dvaput procvjeta
U kosu se spusti pupoljasta mrena
Gine snagom vida od dodira trena
Kose vične svijanju osijedjelog svijeta
Kad kesten dvaput procvjeta
1997.
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Related quotes
Infinity...the size of my embrace
A trace of light trodden upon
The red dawn haunting the crossroads of the step
Among the treetops nestling forebodings
Among the boughs the fruit naked in sorrow
Another spring the chesnut blooms twice
Another spring a cherry tree no fruit delivers
The flower's hunting the webs of an evil beginning
Will you come to me in the unsigthed hours
Be open among the handclocks and put on a cross
For long heartbeaten like a bell from the church
The song reverberating through the universe
An infinity circled within a rainbow
The size of my embrace
Beskraj...velič ine mog zagrljaja
Ugažen trag svjetlosti
Zarudjelom zorom raskorakom vreba
Medj krošnjama od straha gnijezde se slutnje
Medj granjem od tuge razgolić en plod
Još jednog proljeć a kesten dvaput cvjeta
Još jednog proljeć a trešnja mi ne rađ a
Cvijetom plijeni mreže zloslutnog poč etka
Hoć eš li mi doć i u nepregled sati
Medj kazaljkama rasklopljen i na krstu raspet
Medj trnjem od lovora suzom od vremena
Odavno otkucan u srcu ko sa zvonika zvon
Svemirom odjeknuta pjesma
Dugom zaokružen beskraj
Velič ine mog zagrljaja
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Budi od svijeta
Budi od svijeta
Grumen od sna
Pticom od leta
Okom bez dna
Pogled u nedogled
Satkanog neba
Nogom u nedostup
Korak od hljeba
Načinjen trag
Buđenja dodir blag
Budi od svijeta
Tkanicom halje
Od nebopleta
I zemljom dalje
Krilati cvijet
Što šušti listom
Jesenji pad
I dušom čistom
Plavog neba glad
Budi od svijeta
Što jede svijetom
Smrt soptvenog tijela
Budi od leta
Što budi letom
Zemljom zamrla vrela
Budi od spleta
Tkanog nebokretom
Duša što cijelo je srela
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Moje Ruke
moje ruke ćute
tvoje ruke govore
moje usne stežu riječi
tvoje ruke grče ćutnju
moje oči sklap i znak
tvoje ruke dlan i mrak
moje tijelo kaže
sviće dan
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Hod
Hodi tmina čari tmurne
Daha presječenog
Tu je jutrom zora gurne
Od sna nerečenog
Hodi podne nebu sunca
Noći gaze svijetom
Sve pepelno sebe bunca
Sebe zove prvim letom
Hodi čovjek šume guste
Zgazile ga vode
Gdje ga tope suze puste
Tu ga tuge hode
Hodi ptica sinja mora
Hodi nebo oblak tmast
Hodi tmasto do izvora
Da utopi hoda vlast
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Vatra I Sutra
u šaci strepnje istine gore
suza vremena u njoj tiho gine
s kapija uskih razum i stid zbore
u naručju tihom da se lako vine
vatra i sutra riječ i vrijeme
i umrlog konja tihi sap
mraz i jutra plameno sjeme
i promrzlog dodira kap
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The world is eaten away on my lips (Nafaka)
Through the cracks of speech
I’ll shoot at the sky
Some limits can take some rest beyond
I’ll sheaf my hair
I’ll cross my arms
And whisper
Here I am
MOJE USNE RASTACU SVIJET
U PUKOTINAMA GOVORA
PROSTRIJELICU NEBO
DA SE NA NJEMU ODMORE GRANICE
KOSU VEZACU U SNOPOVE
RUKE PREKRSITI
I SAPUTATI
TU SAM
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
A dropp of ocean
...will never learn the hands that have swum it
unless it is taught tears to cry
kap okeana nikada nece nauciti ruke koje su ga preplivale
osim ako ga ne naucimo da place
C circle Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Nosi me kamen
Nosi me kamen zemljom oko vrata
S kamenom rođen već sam teret svijeta
Sezamska ćutnja sopstvenih vrata
S pticom u kamenu bez krila i leta
Ulaskom survan prevrnut tas
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
Nosi me kamen zemljom oko vrata
Nosi me uzbrdo odronom slomljen
Visinom do eha što odriče ga glas
Do vrha grla zapet težak nijemo sklonjen
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
Nosi me kamen a ja nosim nijemost
Nosi me kamen a ja riječi nosim
Nosi me kamen težak kao riječi
Nosi me kamen a ja pusta golemost
Od kamena bolestan kamenom se liječim
Spomenom što ga od kamena prosim
Dok oboje nas ne stigne čas
Prevage svjetla tmine
Ili nas
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
We made them dance
This is how I made you
I took the fibres of black
Spread the twinkling of my heart
Across your body
To make the most beautiful night in the world
I spinned it round and round
Made it dance the river dance
Made it dance the morning dance
Made it dance the evening dance
I made it dance
This is how you made me
You took the fibres of red
Spread the beating of your blood
Across my body
To make the most beautiful love in the world
You spinned it round and round
Made it dance the dance of your seed
Made it dance the dance of your touch
Made it dance the dance of your breath
You made it dance
That's why
The eagle was flying
The sea was foaming
The ground was singing
Children were laughing
Fires were burning
Across the hearths
We made them dance
Ovako sam te stvorila
Uzeh tkanice crnog
I prosuh treptaje svog srca niz tvoje tijelo
Da stvorim najljepšu noc ovoga svijeta
Zavrtjeh je ukrug ukrug
Da pleše ples rijeke
Da pleše ples jutra
Da pleše ples veceri
Da pleše
Ovako si me stvorio
Uze tkanice crvenog
Prosu otkucaj svoje krvi niz moje tijelo
Da stvoriš najljepšu ljubav ovoga svijeta
Zavrtio je ukrug ukrug
Da pleše ples tvog sjemena
Da pleše ples tvog dodira
Da pleše ples tvog daha
Da pleše
I zato je
Orao letio
More se pjenilo
Zemlja je pjevala
Djeca se smijala
I vatre ognjištem gorjele
Oni su plesali zbog nas
2010. (We made them dance)
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Svitanje vjencava bat sanjanih koraka
svitanje vjenčava bat sanjanih koraka
sa tminom što dobuje tiho kraj uha
ono stapa svjetlost i vrelinu mraka
i šapat tad postaje naušnica sluha
i ruke tad postaju šareni leptiri
sa bjeline jastuka tiho budjeni
prste pomijeraju duboki nemiri
svakom znani dati svakome suđeni
nekom se kapci teški otvaraju
zjena misli pogled samo nemir biva
a u dnu sveg vida tmine se odmaraju
i u dnu sveg nemira tišina sniva
1995-2012
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The speech of the world/Govor svijeta
At sunset when cities dive
into the wells made silent by faces
there begins the creation of the world
The sky of sparkling stars
written by Chaos onto the blackness
the emnrace of the midnight swallows
whatever is made silent by the faces
there begins the longing of the world
The first whispers burning at dawn
beyond the streams of wonder
encaged images are set free
being made silent by faces
within the light
there begins the speech of the world
Govor svijeta
U predvecerja kad gradovi utihnu
u bezdane sto ih je licem cutati
pocinje stvaranje svijeta
nebo rasprslih zvijezda
na crnom ispisuje haos
rasirenih ruku ponoc guta
sto licem je cutati
pocinje teznja svijeta
Zorom usplamtjeli prvi zamori
nad potocima cudjenja
iz kaveza izlaze slike
sto ih je licem cutati
na svjetlosti
pocinje govor svijeta
2007.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
That Night Was Longer Than My Breath
I threw the questions down the streams
From the pale apple of the Moon’s eye
I tore the sights of the world
With the bare boughs of my own fingers
I dived into the breathing of hours
There was with me the treetop of mist beating
Carried the moonlight bough glow
Across the woods I whispered the cold
Hidden within the gorges of the world
Down the abyss of my own lips
Pushed down
That night was longer than my breath
And when the dawn sweated over my brow
Hints cracking alongside my hair
Could not patchwork the morning smile
Ta noć mi je bila duža od daha
Niz potoke pitanja bacih
Iz bliede zjene Mjeseč evog oka
Potrgah prizore svijeta
Sa golim granjem rođ enih prstiju
Uronih u disanje sati
Samnom je kucala krošnja od magle
Na granama ponijela mjeseč ast sjaj
Po šumama studen prošaptah
U vrleti svijeta skrivena
Niz obronke rođ enih usana
Survana
Ta noć mi je bila duža od daha
A kad mi se svitanju orosilo č elo
Sa kosom dok su mi pucale i slutnje
Nisam znala jutru da zakrpim osmjeh
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Kroz vene ko uz konope svemira
Ti vereš se bez daha sav od svoga cilja
Puštaš riječ i u bezdomni šapat
Raskuć no piješ kišu doma svog
Piješ i pjevaš ravno ka srcu
Piješ padaš pjevaš
Pi-pa-po pi-pa-po
Ravno ka srcu
Piješ ustaješ pjevaš
Pij-usta-pjev pij-usta-pjev
Ravno ka srcu
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Moja Jutra
Moja jutra su jutra
Jutra moga sutra
Tu svićem tu zanoćim
Ponoćno dišem
Tešku tminu raznosim
Zvijezdama je brišem
Moja jutra su jutra
Jutra moga sutra
Tu svjetlošću puta
Hranim sive gladi
Stojim nesvrgnuta
Gdje riječ mi se gradi
Moja su jutra
Jutra moga sutra
Bjelinomispisuju
Noći tihe magle
Plavim ispisuju
Što ruke su takle
Teret jedne strasti
U osvitu pjene
Jutrom ću potkrasti
Sopstvene zjene
Da svako bijelo prividom gine
Zlatom se optoči i suncem sine
U znak moga jutra
U jutro moga sutra
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Like a night without a day/Kao noc bez dana
Like a night without a day
Like a shadow of time
Cut with a momentous blade
There wanders the breath
Like a bud without a flower
The curse upon Vesna thrown
The whirls of dust
The circles of the world
Spinned by Chrone
Crownless dethroned throne
Kao noc bez dana
Ko sjena vremena
Na oštrici trena zaklana
Luta luta dah
Ko pupolj bez cvijeta
Nad Vesnom bacena kletva
Vrtložni prah
Krugove svemira okrece Hron
Sa krune svijeta svrgnut tron
2011.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Between the two lights/Izmedju dvije svjetlosti
I appreciate your instant reply
I judge-it's not correct
For the thing shivering in my heart
Will never know for the fall on the knees
Nor will the thing banging in my head
Ever find an echo on my tongue
I laugh because you know
I laugh because you don't know
The bridges are the hands in the air
Beyond the banks which have grown into a canyon
Like words in touch with the trembling
I laugh because you know
Because you know this is what you don't know
Stuck within a comparison
Between the two lights
Cijenim tvoj instant odgovor
Prosuđujem - nije tačan
Jer što mi kleca u srcu
Ne zna za pad na koljena
I što mi puca u glavi
Na jeziku nema eha
Ja se smijem jer ti znaš
Ja se smijem jer ti ne znaš
Mostovi su ruke u vazduhu
Nad obalama što su izrasle u tjesnac
Kao riječi u dosluhu sa strepnjom
Ja se smijem jer ti znaš
Jer ti znaš da to ne znaš
Zaglavljen u poredjenju
Izmedju dvije svjetlosti
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Zdravo, Moje Ime Je Sara
Moje ime je Sara.
Ja sam ona koja nisam,
koja nikada nisam.
Ovo su ruke za moje zagrljaje.
Osakacene prazninom.
Okrunjene u prstenju koje sumrakom skidam
i u tmine bacam.
One pisu istoriju plasticne igracke
sahranjene u grobovima djetinjstva
koje nije doraslo do kolijevke.
Zovem se Sara.
Ja sam ona koja pokusava da bude.
Ovo su stopala za moje korake.
Ukocene putevima.
Vezana zveketavim nakitom
koji sumrakom skidam i u tmine bacam.
Ona hodaju nepostojecim ulicama
kojima gaze jos samo prividi staza.
Silaze u bunare
da u njima udave
proplivalu nadu za kraj.
Moje ime je Sara.
Ja sam ona koja bi htjela.
Ovo je vrat za vase ruke.
Dotaknite lagano.
Vezan je hiljadama lancica
koje sumrakom skidam
i u tmine bacam.
Ona jedu halapljivo,
krugove u koje sazimam snove
dozvoljavam da dira.
Neka je.
Zovem se Sara.
Ja sam ona koja ne pristaje.
Ovo je kosa za moje pletenice.
U njima trake od srebra
i bisere sjajne sumrakom skidam
i u tmine bacam. Neka ih.
Prekrsila sam sva pravila.
Razbila klise,
zacarane krugove,
pocijepala stranice
na kojima mi ispisuju sudbinu.
Ja sam Sara.
Ja sam ona koja nisam.
Ja sam ona koja uvijek
samo pokusavam da budem.
Ja sam ona koja hoce.
Ja sam ona koja ne pristaje.
Ja sam uvijek,
vjecnoscu stegnuta
u sipljive trenutke. Ja sam nada
umrla za kraj.
Ja sam ona koja hoce da razumije.
Ja sam ona koja ne razumije uvijek.
Ali JESAM.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Svemir
za samo jedan korak ustuknuo je dan
i pred njim
prevelik da bi bio nijem nemir
i pred njim
prastara da bi ćutala tišina
i pred njom
preuzan za prostore san
i pred njim
suviše procvala za buđenje tmina
i pred njom
beskrajan svemir
1996.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The night is a stranger/Noc je stranac
He takes away my hands
He takes away my eyes
He takes away my hair
He gifts a handshake
He gifts a sight
He gifts a wind
I always stay emptied
In his beauty full
He's a secret dressed
In foams of silent seas
In my heart's tide
He comes back with each Moon
In hours disguised
To life me again
Noć je stranac
Odnosi mi ruke
Odnosi mi oči
Odnosi mi kosu
Poklanja rukovanje
Poklanja pogled
Poklanja vjetar
Ostajem uvijek ispražnjena
U njegovoj ljepoti puna
On je tajna obučena
U pjenu tihih mora
U plimi mog srca
Vraća se s Mjesecom
U sate prerušen
Iznova da me oživotvori
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Imati Ili Biti?
odlič ni video. kaj velite dal vam je dobra ova kineska sakralna arhitektura? i ovi ninje koji se bore iznutra?
Jeste li gledali ovaj film? : cerek: Prekrasan je, ako niste, obavezno pogledajte. Ja sam ga dvaput gledala.
Što se tič e ploč a i ja volim č uti pucketanje, ali u ovom vremenu trke i frke jedva imam vremena i za kompjutersko slušanje muzike. Ne mogu da nađ em iglu za moj gramofon.: tuzni:
poem by Ric S. Bastasa
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!