Raspuce
Zaiskriš li pod tišinom
Vatrom tihom gaziš svijet
Prodišeš li ko pod tminom
Pod njom čekaš neboplet
Prosijaš li zrncem sjaja
Sjajem isti zove put
Završiš li put do kraja
Nebu tihom nađeš skut
Očešljaš li žuta klasja
Ko u miru plave kose
Tad misao put obasja
I same te oči nose
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Related quotes
Hod
Hodi tmina čari tmurne
Daha presječenog
Tu je jutrom zora gurne
Od sna nerečenog
Hodi podne nebu sunca
Noći gaze svijetom
Sve pepelno sebe bunca
Sebe zove prvim letom
Hodi čovjek šume guste
Zgazile ga vode
Gdje ga tope suze puste
Tu ga tuge hode
Hodi ptica sinja mora
Hodi nebo oblak tmast
Hodi tmasto do izvora
Da utopi hoda vlast
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Vatra I Sutra
u šaci strepnje istine gore
suza vremena u njoj tiho gine
s kapija uskih razum i stid zbore
u naručju tihom da se lako vine
vatra i sutra riječ i vrijeme
i umrlog konja tihi sap
mraz i jutra plameno sjeme
i promrzlog dodira kap
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Last night
Last night I asked the drop
what nobody had dared to ask before
I said
come on, isn't it time you washed my face
isn't it time you stopped falling in tears
isn't it time for me to drink you
isn't it time for you to touch me
isn't it time for me to see the world within you
come on, what are you waiting for
why don't you finally fall down
that was the rage of a dead chicken
Sinoc sam rekla kaplji
sto joj niko ranije nije smio reci
rekla sam
hajde, nije li vrijeme da me umijes
nije li vrijeme da suzom prestanes
nije li vrijeme da te popijem
nije li vrijeme da dotaknes
nije li vrijeme da u tebi sagledam svijet
hajde sta cekas
zasto vec jednom prosto ne kanes
bio je to bijes mrtvog pileta
Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
the winged space beyond the possibility of standing (Nafaka)
turning the clock back into endlessness
I will say nothing in a silent whisper
The time over bridged from now to duration
The steps follow to the point of no return
I will say nothing with an encircled verse
prostor raskriljen nad mogucnoscu stajanja
u nepovrat vraticu sate
govoricu nista u sapatu tihom
vrijeme premosceno od sada do trajanja
u nepovrat stope prate
govoricu nista zaokruzenim stihom
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Like He Was Love He Is/Kao On Sto Bio Je Ljubav Je On
Being after the breath as if after the light
A butterfly chased by its wing
From the edge of the end pushed away removed
Burnt down by candles a road to sorrow path
To the beggars and begs a gown sewed for the sky
He knew neither hands nor touches
Neither the words nor the colour of his crown
Died for the beauty in an earthly pain
In a grave and verse not to die again
Like he was love he is
A throne built for an endless possible
Like he was love he is
A throne built for an endless possible
Za dahom ko za svjetlom
Leptir krilom gonjen
S ivice kraja odgurnut sklonjen
Spržen u svijećama
Sumor stazi put
Prosjaku i vrećama
Sašiven nebu skut
Nije znao ruke ni dodire
Nije znao riječi ni boju krune
Za ljepotu ginuv zemljano ponire
Grobom i stihom da opet ne trune
Kao on što bio je
Ljubav je on
Beskraju mogućeg sazidan tron
Kao on što bio je
Ljubav je on
Beskraju mogućeg sazidan tron
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
In(t) act/In(t) aktan
2 D modelled
Intro instrumental
No rage no against
Just machine
The world stays in(t) act
In a 2D wired bird
The world stays (un) real(ized)
In a 2 D wired guitar
Who's playing
2D modelovan
Intro instrumental
Nema bijesa nema protiv
Samo mašina
Svijet ostaje in(t) aktan
U 2D ožičenoj ptici
Svijet ostaje (ne) (o) stvar(en)
U 2D ožičenoj gitari
Ko svira
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Svemir
za samo jedan korak ustuknuo je dan
i pred njim
prevelik da bi bio nijem nemir
i pred njim
prastara da bi ćutala tišina
i pred njom
preuzan za prostore san
i pred njim
suviše procvala za buđenje tmina
i pred njom
beskrajan svemir
1996.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Ja nisam gost
ja nisam gost ovom tihom času
kad kiša za mene gorku kapju sprema
ne priznajem pad ni kad postoji zagrljaj
što će me odnijeti rijekama do ušća
i neću kraj kad od ničeg nije
ja hoću tok kretanje smisla
da raširim sjene i kad znanja nema
s njima da se igram i tako pomjerim
grafitu granice zida
ja nisam gost već domaćin kraj dovratka
što pod strehom stanuje od samog početka
na trijemu gdje čeka na stubu oslonjen
i ćutke gleda u noć
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The vow of harmony
the vow of harmony is the thought
which arrays the words of craving
it’s the vow of the rain
drumming against the window pane
an even rhythm of the fall
it’s the vow of the wind carrying
the leaves in the murmur of the light
it’s the vow of the sound the music of the soul
climbing in silence so high
Zavjet sklada je misao
Što težnjom optoč i riječ i
zavjet je kiše što dobuje oknom
ujednač en ritam pada
zavjet je vjetra što nosi
lišć e rumorom svjetla
zavjet je zvuka muzika duše
što se tišinom penje
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Kraj Istera poj
U plavoj kući vrtova kobi
Pčela je pronašla cvijet
Da tiho zgasne u zloj dobi
Kad žaokom probode svijet
U bijeloj kući vrtova smrti
Ptica je pronašla let
Da žilom krvi život zavrti
Krilima dotakne svijet
U zelenoj kući proljeća znak
Obujmi ulujni oblak tmast
Morana pruži svoj grozni krak
I zgasnu stari zapis hrast
Trinaest tmina kraj njega prođe
Šapatom sedmim uginu let
I treće jutro medonosno dodje
Da žaokom probode svijet
I ono nad Isterom nebo plavo živo
Gdje takoh se skuta njegovoga
Gdje plakah hristočežnjivo
Toplo je toplo u naručju Boga
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Today I sing/ Danas pjevam
Today I sing unrest of a pontoon bridge
Beyond the water looking for a step and kiss
The hint of transfer a raft right across the sky
A ducat's ‘neath the tongue for midnight abyss
At the river bottom dug without my name
Today I sing a stone oh so deep it fell
I spread wings to the door silently like a crane
From my bottom flight a toll is in the bell
I'll be in your heart an echo strong and endless
On the bridge your daughter made of sparkling dress
Danas pjevam nemir pontonskoga mosta
Nad vodom što traži svoj poljubac gaz
I slutnjom prelaska splavom preko neba
S dukatom pod jezikom za ponocni jaz
Na dnu rijeke kopane bez imena mog
Danas pjevam kamen što duboko tone
Širim krila vratima tiho kao ždral
Sa dna moga leta sva me zvona zvone
Bicu ti u srcu odjek jak bez kraja
Na sredini mosta tvoja kcer od sjaja
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Needs-Potreba
some people need a deep thought
with which to embrace the world
some people need a stone
as deceptive as a sculptor's shadow
some people need the water
with which to bathe the memory
there within against the depth of a secret
life has drowned
nekome je potrebna duboka misao
da njome zagrli svijet
drugima kamen varljiv ko vajareva sjena
trećima je potrebna voda
da njome okupaju sjećanje
u kom se spram dubine tajne
utopio život
1996.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Everything Has Been Said Before/Sve Je Vec Ranije Receno
is like saying it's always the same snow snowing
whereas in reality each flake is unique
je kao da kazes da uvijek pada isti snijeg
dok je u stvarnosti svaka pahulja jedinstvena
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
This World Is Not Conclusion, By Emily Dickinson
This world is not a matter
A dead transition from an earth into a breath
From a breath into an earth
This world unmeasured by an eye
Is neither a view through a magnifying glass
Nor winking at sense
This world is not a game
Of a small and big intelligence
This world a strange link
Despite the chains
Won't go into a circle
Ovaj svijet nije tvar
Mrtvi prelazak iz zemlje u dah
Iz daha u zenlju
Ovaj svijet okom nesagledan
Nije pogled kroz uvecano staklo
Ni namigivanje smislu
Ovaj svijet nije igra
Male i velike pameti
Ovaj svijet karika cudna
Lancima u inat
Nece u krug
1996.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The streets/Ulice
The streets can tell your walk
you're-called love
a shortcut to the end
and always the same answer
ulice ti prepoznaju hod
zoves se ljubav posjecanju
precica za kraj
i uvijek isti odgovor
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Pola
istine na zemlji od čovjeka tek pola
pola života tragamo za njom
drugu polovinu bježimo od nje
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
A wish
I wish I could die like a plant
To silently fade out and never let my voice
I wish I could live like a plant
To close my buds facing the knowledge of pain
I wish I could walk the earth unheard
To sneak among the trees and spikes
I wish I could be silent
Like a plant
Želja
Voljela bih da umrem kao biljke
Da se tiho gasim i glasa od sebe da ne dam
Voljela bih da živim kao biljke
Da sklopim latice pred spoznajom boli
Voljela bih da necujno hodam zemljom
Da se šunjam kroz drvece i klasja
Voljela bih da mogu da cutim
Kao biljke
1991.
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The Face Of Pain/Lice Bola
Your face made of а flower
Leaning on a fragile petal
It’s calling in a voice of solitude
The root thirst for shining
Your breathing in faded leaves
Trodden broken
Mere branches of breath
You’re floating with the clouds
Like a pain buried below deception
Your hands in twilight
A shattered embrace
A deflowered touch
Your cheek
A scar
Tvoje lice od cvijeta
Na krhku peteljku oslonjeno
Zove glasom osame
Korijen žedan sjaja
Tvoje disanje u svelom lišć u
Ogaženo lomljivo
Tek granč ica daha
Plutala si oblakom
Ko bol sahranjen pod obmanom
Tvoje ruke u sumraku
Slomljen zagrljaj
Obešč ašć eni dodir
Tvoj obraz
Ožiljak
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
By a thought threshold
A moment slips to unfaithful sky
The willow is silent
Hypnotized by the river
Kraj praga misli
Nevjernom nebu izmič e tren
Breza ć uti
Rijekom hipnotisana
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
A Bit Of Sense
a bit of sense in your shoes
walk earth in the trace of blues
the step of fear and the first of silence
malo smisla u cipele
hodaj zemljo tragom plave slutnje
korakom bojazni i prve slutnje
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!