…da Tek Si Pjesnik

Spram riječi nag
Proljeća vjesnik
Spram stope trag
Zeleno sliven u jedan stih
Da jesen zna ljubav ti bih
Što grli grumen
Zemljani prah
Kroz sunčan rumen
Vrelog ljeta dah
Da diše promrzle usnule zime
I nikad ne takne od leda ti ime

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Related quotes

You, very human/Ti, veoma ljudsko

you who are everything out of your nothing
you co-builder co-creator
you whom I'm building and you're being torn down
you a participant of my answer
someone facing the otherness
I facing myself
you facing yourself
you very human sometimes too much
sometimes not at all
a token inhaled into dust
you a tribe you a nation you a world
you the skin of the sun the desert the night and the snow
you always the same
your heart and mind paving heaven and hell
you who are everything out of your nothing


ti koji si sve od svoga nista
ti sa-graditelj sa-tvoritelj
ti što te gradim a ti se razgradjujes
ti sa-ucesnik mog odgovora
spram drugosti neko
spram sebe ja
spram tebe ti
ti veoma ljudsko nekad isuviše
nekad uopšte
ti pleme ti narod ti svijet
umom i srcem poplocan pakao i raj
ti koji si sve od svoga ništa

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Od Cežnje Nabrekla Dahom Ukleta

Sopstvenu sjenku gazim
Sašivenom haljom od hiljade ljeta
Zmijom ugrižena zemljama gazim

I tu sam sasvim gdje još me ima
Gdje rijeci mi još blagoslov mole
S krajickom proljeca u snu smrtnih zima
Zraci me misli griju i još vole

U vatri gašena na lomaci slutnji
Da rijecju još je obrecena nada
U stisku neba u dnu svih slutnji
Gdje bezdano liže plamen mog pada

Od cežnje nabrekla dahom ukletim
Svom miru za jedan plamen sam bliže
Tu sam da dišem još malo da letim
Jer rijec me vatre na oltar diže

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

O tebi

O tebi ne govorim ljudima jer shvatili ne bi
O tebi govorim
Tek listu kad lomno padne na tlo
Sumraku kad te razlije u boje
I rubu ponornog sjećanja mog
Tek tmini kada progovori glasno
Suzu prolomljenu u dnu crnog oka
Što kanuti neće nikad
Tek vratima odškrinutim i odjeku koraka
Zalutalim pragovima što kuće svoje traže
Otkucaju srca i posljednjom mrežom
Zahvaćenu vodu što kroz konope
Nazad u izvor lije

O tebi ljepoto moja
Ne govorim ni tebi
Jer čak ni ti shvatio ne bi
Da s površine riječi ništa se ne kreće
I ništa u dubine vratiti se neće

©Miroslava Odalović

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Yes-I-that one/Da-ja-ta

My own foot a stone a trace
With life into death-life
Within eternal
A threshold overstepped

Yes-I-that one

My own illness and cure
Dusk whispered to dawn
And a beam of sunshine to morn
My own year a book a century
And an undreamt heaven to a cloud

Yes-I-that one
Unbearable unstoppable within
An embrace in You
Freedom facing
For One both
A water to the living spring


Da-ja-ta
Svoja stopa kamen trag
Životom u smrt život
Vječnim prekoračen prag

Da-ja-ta
Svoja boljka lijek
Zori sumrak šapnut
Jutru sunčec sjaj
Svoja godina knjiga i vijek
I oblaku nedosanjan raj

Da-ja-ta
Neizdrživa nezadrživa u sebi
Spram Tebe sloboda
Zagrljaj u Tebi
Za Jedno oboje
Živom izvoru voda

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

And that the thought was just another day/I da je misao bila još samo jedan dan

And that the thought was just another day
No one has said as yet
An unsaid one that cracks with the boughs
Still being dawned for a day to be
I knew for
The outbreak slippery among the fingers
Pours down the beads of sunbeams through the clouds
No one has said as yet
The sides of the world folded on a sheet of paper
An origami of unspreadedness
Unwritten hours sealed in emptiness
On the first geometry class where we will learn
We're perhaps a square with headless points
Marked ABCD
In an alphabet of beheaded words
No one has said as yet no one has dared
The distant counting of Euclid's vows
Xenon's accounts and Pythagoras' secrets
Hung around the neck of a bird
That due to gold of knowledge cannot fly
No one has shaped as yet
A mathematical axiom at the top part of an operational table
Edged by formulae algorhithms
By which Reason the mother of order
Protectively hides the chaos of the possible
We'll be silent about the tents
Under which we've hidden security particles
Precious dust of knowledge in the urn light we'll store
We'll be silent about the warm blankets of thoughts
Covering dreams in an early morning
The marbles of small deceptions the spherical many colouring
We could be stolen them all
And to stand like nothing facing the loveless world
Only Love can do
Who we've never been enough

I da je misao bila još samo jedan dan
Niko rekao nije
Nedorečen što s granjem puca
A za riječ osvanut znala sam jer
Svanuće klizavo medj prstima
Brojanice sunčevih zraka kroz oblake sipa
Niko nije rekao
Na listu papira presavijene stranice svijta
Origami neotklopljenosti
Neispisivanjem sati zapečaćen u prazno
Na prvom času geometrije gdje saznaćemo
Da možda smo samo naučen kvadrat obezglavljenih tjemena
Obilježenih ABVG
Azbukom odrubljene riječi
Niko nije rekao niko nije smio
Daleka prebrojavanja Euklidovih zavjeta
Zenonovih računa Pitagorinih tajni
O vrat ptice obješenih
Što od zlata znanja otežala ne može da leti
Niko nije oblikovao
Matematički aksiom na vrhu operacionog stola
Oivičen formulama algoritmima
Kojim Razum majka reda vješto prikriva
Haos mogućeg
Prećutaćemo šatore pod kojim
Skrili smo truni sigurnosti
Dragocjeni prah saznanja u urnu laku pohraniti
Prećutaćemo toplu ćebad misli
U rano jutro snom pokriveni
Klikere sitnih obmana male šarene sferičnosti
Sve bi mogli nam ukrasti
A stajati k'o ništa spram svijeta bez ljubavi
Može samo Ljubav
Koja nikad dovoljno nismo

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Gone/Nestao

gone for a single trace
a simple touch to reach an edge
gone for a single spell
a total truth sought within those eyes
the sages looked and could not bear
to take this weakness for the strong whole light

nestao za jedan trag
dodir prost da stigne do ruba
nestao za jedan izricaj
potpna istina trazena u onim ocima
mudraci su pogedali i nisu mogli podnijeti
da ovu slabost shvate kao snagu cjelovitog svjetla

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

The Gardener

the one who places green
into a defeated leaf
fades away alongside the signs
of a virgin immaculate heart

the one who strokes the green
with the drops of his love
will recognize the gardener
the green he's dancing

baštovan

ko smješta zeleno
u pobijeđ enu vlat
sa njim venu vjesnici
djeve č ista srca

ko miluje zeleno
kapljom svoje ljubavi
špznać e vrtlara
on zeleno pleše

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Budi od svijeta

Budi od svijeta
Grumen od sna
Pticom od leta
Okom bez dna
Pogled u nedogled
Satkanog neba
Nogom u nedostup
Korak od hljeba
Načinjen trag
Buđenja dodir blag

Budi od svijeta
Tkanicom halje
Od nebopleta
I zemljom dalje
Krilati cvijet
Što šušti listom
Jesenji pad
I dušom čistom
Plavog neba glad

Budi od svijeta
Što jede svijetom
Smrt soptvenog tijela
Budi od leta
Što budi letom
Zemljom zamrla vrela
Budi od spleta
Tkanog nebokretom
Duša što cijelo je srela

©Miroslava Odalović

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

My peace in restlessness-Moj mir u nemiru

mercy thirst
of an eye watching
the change of its passion

the pages are tearing the meaning apart
there's a verse pushed afar
in a grain of silence
it's being born the way I am
always young and silent

moj mir u nemiru
žedj za pomilovanjem
oka što smotri
mijenu svoje strasti

stranice trgaju smisao
u zrnu je cutnje skrajnut jedan stih
radja se k'o i ja
uvijek mlad i tih

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Measuring/Premjeravanja

The length of the word ‘hand’ depends on the circumference of the slap.

Duzina rijeci ‘ruka’ zavisi od opsega samara.

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

This is my silence with the taste of ‘never’

A single plunge from the tip of the tongue
Into the clouds anxiety sponges
Burdened with water and wells too mute
Of elements void of translation

A single flame from the tip of the fingers
That once touched the hard locked heart
Within the heights all skies to burn
In elements void of translation

A single stone cast into a cradle
Rocks an embryo crying for a womb
Like a childless lap still eager to fly
In elements void of translation

A single breath signed by an ocean wind
That namelessly carves the gates of open cages
Wrestling with the forbidden language
In elements void of translation

This is my silence with the taste of ‘never’
I give it solely unto you

Ovo je moja tišina sa ukusom 'nikad'

Jedno poniranje sa vrha jezika
U oblake sundere tjeskobe
Pod teretom vode i bunara suviše nijemih
Pod elementima lišenim prevoda

Jedan plamen sa vrhova prstiju
Što jednom je dotakao teško zakljucano srce
U visini da spali sva neba
U elementima lišenim prevoda

Jedan kamen bacen u kolijevku
Ljulja embrion što place za utrobom
Kao krilo bez djeteta što ipak žudi za letom
U elemntima lišenim prevoda

Jedan dah potpisanim okeanskim vjetrom
Što bezimeno urezuje kapije otvorenih kaveza
Rvajuci se sa zabranjenim jezikom
U elemntima lišenim prevoda

Ovo je moja tišina sa ukusom 'nikad'
Dajem je samo tebi

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

I build within the houses I will never live in (Nafaka)

the beds I sleep in I have never made
rains I drink I will never fall with
and the rains I fall in I never drank
the wind I breathe embracing the sides of the worls

what I want I can say no more
open for everything
for happiness and sorrow
good and evil
a cloud and a sun
even though
what I say can embrace me no more

u kucama gradim koje stanovala nisam
u krevetu spavam koji pospremila nisam
kise pijem s kojima pasti nikad necu
s kisama padam koje nikad popila nisam
s vjetrom disem koji strane svijeta grli

sve sto hocu vise ne mogu da kazem
otvorena za sve
za srecu i patnje
za dobro i zlo
oblake i sunca
iako
sve sto hocu vise ne moze da me zagrli

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Nemušt

Tajno tamna sunčano bilo
Do tkanja tvoga nesvita i zore
Sa zova do mira dola i gore
Pozovi me sebi nemušta silo

Sasni me suncem usnom i snom
Ne gasni zorom nemuštim zborom
Sasni me igrom i novim zovom
U bujici vrtlogu bezdanom

Sutra mi strasti raspni na dah
Nek dišem između pepela i bola
I nikad riječi ne tvori u prah
Da ne umre jezik gore i dola

Tajno tamna sunčano bilo
Do tkanja tvoga nesvita i zore
Sa zova do mira dola i gore
Pozovi me sebi nemušta silo

1997.

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Needs-Potreba

some people need a deep thought
with which to embrace the world
some people need a stone
as deceptive as a sculptor's shadow
some people need the water
with which to bathe the memory
there within against the depth of a secret
life has drowned

nekome je potrebna duboka misao
da njome zagrli svijet
drugima kamen varljiv ko vajareva sjena
trećima je potrebna voda
da njome okupaju sjećanje
u kom se spram dubine tajne
utopio život

1996.

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Waiting for you /Cekanje na tebe

The midnight toll in the clock
Maybe Sunday maybe never
I spit the pigeon onto my palm
A crying handprint
A second silenced within a hope
Maybe Sunday maybe never
Maybe Sunday maybe never


Cekanje na tebe

Ponoc je kucala u satu
Mozda nedelja mozda nikad
Ispljunut golup na dlanu
Proplakan otisak
Utihnut nadanjem cas
Mozda nedelja mozda nikad
Mozda nedelja mozda nikad
2009.

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Za Spec Edu i Rehabili

potrošiću riječi jer ko dukat zvecka
tvoga znanja dar o draga
veselo zvecka tvoja niska oko vrata
viču tvoja usta bjelasaju zubi
ugriz opit potkovan
konjanikom raskovan
drum od kova ko ujed tvog brata
na grlu svijeta tvoje riječi trag
dolaziš nijema beskrajno usitnjena
na info postolju matricom krunisana
da zoveš me Zemljom planetom virtual
ti kraljica tron tajni ritual
u kom virgo intakta
ostavljena ad acta
pečatim peti čin
testamentom hljebnog okrajka
ja sam ti majka
al ti si kučkin sin
i ti od kraja sazdana kći
po zlu me mlijekom ne pamti
potom vas ne živim moji mili
pozdrav za Spec Edu i Rehabili

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Water traces-Vodeni spomenik

Like a curtain of rain
That the hand will never
Be able to move it away
Not even when the eye opens up a drop
Like pools full of thoughts
Dissolving amidst the fall
A sound of the first thunder
Removed from the cloud
With the lightning the fire in hand
The thought dying alone on the breath
Our breathing it breathes
The islands are painting the waters
The waters are painting the skies
The skies are painting out faces
Are we just- the water traces

Vodeni spomenik

Kao zavjesa od kiše
Što ruka je nikad
S prozora skloniti neće
Čak ni kada oko otvori kapi
Kao bazen prepun misli
Što se rastvara sred pada
S oblaka smaknut zvuk prvog groma
S munjom s vatrom u ruci
Hladna kiša prži mi dah
Na dahu riječ obamrla sama
Našim disanjem diše
Ostrva slikaju vode
Vode slikaju neba
Neba nam slikaju lik
Da li smo samo-vodeni spomenik?
©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

A promise

Love's a promise few can fulfill


ljubav je obecanje koje mali broj moze ispuniti

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

A liitle smile/Mali osmjeh

a little smile
a little cry
i want to stay with a ray
for it seems to understand
the meaning of a sunbeam
against the sky that slowly virms
the last of ages the fourth of times
that cracks like fire and soul
and burns itself in a language
that never goes beyond
the microeconomic terms of contract
for an ill hailed host
paragraph sealed

mala suza mali osmjeh
ja zelim da ostanem sa zrakom
jer izgleda ona razumije
zna; enje zrake sunca
spram neba sto polako virmuje
posljednje doba cetvrto vrijeme
sto puca ko vatra i dusa
i samo sebe sagorijeva u jednom jeziku
[to nikada ne ide preko
malodomacinskih tacaka ugovora
za zlom oslovljenig domacina
u paragrafu zapecacenom

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Vodo ja sam samo ruka

Tek dodir što te vječnošću tka
Dodir od pjene bez riječi i zvuka
I plima što ti tajnu zna

Vodo uvijek te čekam kraj stijenja
I usta su mi ogrezla u soli
Tu solim ranu sopstvenog htijenja
Da kap me tvoja više ne boli

Da riječ bude nevina kao tvoja pjena
Da pije tvoja vina i bude tvoja sjena

©Miroslava Odalović

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share