Na dan kada naucimo kako ulice dobijaju imena

I zaronimo u geometriju oštrih slijepih uglova
Što žive svoje živote izmedu dva sna
Milimetri snage mogu se istopiti
U mapama i stazama
Muzejima na raskršcu
U semaforima što bespomocno trepcu
Kad želje bilborduju staze do pakla
U slike obmane grube zabave za posjetioce što kažu
Mi smo sad fini pristojni ljudi
Više ne gledamo kako mecka igra
Probadana žaracem
Jer smo saznali bol njenog makabra
Ali ipak smo stavili rukavice
Otišli do njenog Zoo vrta
Tražeci da nam da intervju
Iako nikad ni rijec nije rekla

Na dan kada naucimo kako ulice dobijaju imena
Ispisuje se jedan aforizam bola
Što hrani se na kraju redova
I stiska adresu remek djelo
On pulsira 'mjesta molim mjesta da pokucam
Bez imena mrtva ste ulica
Došao sam da zaplacem kraj zvona na vratima
Što zvoni spram putujeceg prodavca snova
Što došao je samo da pozdravi majku
Jer danas ne prodaje ništa
Cak ni Boga za mjesecni prihod
Nijedan recept za srecniji život
Danas je došao da pita spavace sobe na spratu
O malom djecaku što mokrio je u krevet
I skrivao svoje košmare pod dušek
I matrici dizajniranoj što živi u kutiji za igracke
Medu jednonogim olovnim vojnicima
Kraj lutke djevojcice sa šibicama
Obešcašcene pod Božicnom jelkom'

Na dan kada naucimo kako ulice dobijaju imena
Vozovi stanu zanijemili na šinama
Slijepi se putnici iskrcavaju peroni pucaju
Trgovi se crvene od paradajz revolucija
Što flertuju sa metaforama krvi
Bare podojene majkom hrabrošcu
Isparavaju u sušama južnih zraka
I vracaju se sa rodama što ne radaju djecu

Na dan kada naucimo kako ulice dobijaju imena
Zidovi stružu svoju farbu suzno tražeci
Boju necijih ociju u svakoj zidanost da udave
I apokalipticno kripticni grafiti
Pomjeraju kaldrmisane ulice
I svi tramvaji nazvani po tockovima vremena
Pomjeraju beskrajne gradove u svemiru
Što oplakuju avionske nesrece
Kad rukama isprepletanim gradimo mreže velegrada
Kao pauci sobom izjedeni što pletu
Tragove sopstvene pljuvacke da bi uredno bili usisani
U danima kad stanodavac ima vremena da ocisti prašinu

Naucimo da ulice mijenjaju imena
Onako kako zmije mijenjaju košuljice
Ali nikada nacin vijuganja
Naucimo da postoje hiljade bezimenih heroja
Koji sklupcani na uglovima prose mjesto
Gdje ulice nece imati imena
Koji nikad nisu zaradili ulicu što ce se po njima zvati
Zahvaljujuci nekom istoricaru što silovao je tekst u fusnotama
I oprao ruke krivice nad zlocinom
Što ulice pokrece da kruže
Što uglove pokrece do sljepila
Sa vlasnikom podataka bez vizije
Što umace svoje pero u bare onoga
Što treba da bude znacajno sjecanje

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Related quotes

The streets/Ulice

The streets can tell your walk
you're-called love
a shortcut to the end
and always the same answer

ulice ti prepoznaju hod
zoves se ljubav posjecanju
precica za kraj
i uvijek isti odgovor

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

A dropp of ocean

...will never learn the hands that have swum it
unless it is taught tears to cry


kap okeana nikada nece nauciti ruke koje su ga preplivale
osim ako ga ne naucimo da place

C circle Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

That's not it-To nije to

Excuse me sir
You look like someone I've met before
And I am sure it is like that
I'm sure everyone has met everyone before
In what's called preceding lives
Do you believe in that sir
I mean those karmas
Moving along cyclic zodiacs
Made of illiterate stars
Sounds quite familiar to me
A life through trials and errors
I think sir
When I outstretch the palm of my hand
(Do not worry you don't have to give me any
Of your monthly revenue
I am not that kind of a beggar)
When I outstretch the palm of my hand
And look at those divinely entangled lines
So cryptic
That are supposed to determine my fate
I think there's got to be some mistake there
That they are not there to determine me
But to tell me that this palm belongs to me only
That I am just like you sir
A creature born once a creature divine
Unrepeatable and free
For most when I outstretch the palm of my hand
To see my own geometry of the universe
Or to turn it into a fist
To strike the face of Fortune
Then I think sir
For sure we've all met before
In the faces of Adam and Eve
Hitting their foreheads against the ground
Once they vaguely hinted the Heaven is perhaps
Nothing but a wholeness of a soul in unity with its Creator
And Hell the lack of the same thing
Yes I am sure we've met before
In the face of Christ crucified on the cross
That redeemed us through his blood
For a dream in which an Idiot
Will not have to find a compartment
In which he would, with a roomful of thoughts
In his head just like me right now,
He would not have to repeat
That's not it that's not it until he cannot
Thinking perhaps about those marbles of lifeful life
Whose glimmer fades away once they break out on the surface
To dry in the fire of their own eyes
Thinking that's not it that's not it
Meaning perhaps those insipid theories
Endlessly talked about in a leisure
Of some nice first class trains
Journey through Switzerland
Theories endlessly repeated at some nice
Comfortable places just on a pass by through life
In a conversation with an art dealer
Theories made official through some nicely polished clear expression
So clear that one could die of clarity
And nothing would be said about an idiot
Sir we look so far away
So far away from Adam that's been met before lying in our bones
The way the trains suicidely lie on the rails of expulsion
So far away from Eve and her snake
Winding like a steam of a train
Of a great invention that has perhaps only been brained out
So that an Idiot in a first class train
Travelling through Switzerland
Could keep repeating that's not it that's not it
We look so far away from them
And still keep hitting our foreheads against the ground
That's not it that's not it sir
Sorry for stopping you
What I actually wanted to ask you is
Which street we're in
And if you know what my name is
And if it's ever too late to know ourselves

(Note: Idiot, a novel by Fjodor Michailowitsch Dostojewski)


To nije to

Izvinite gospodine
Izgledate kao neko koga sam vec srela
I sigurno je tako
Sigurno smo sreli
U onome što zovu prethodnim životima
Vjerujete li vi u to
Mislim u te karme
Što se krecu po ciklicnim zodijacima
Nastalih od nepismenih zvijezda
Jedan zivot putem pokušaja i pogrešaka
Zvuci mi sasvim poznato
Mislim gospodine
To znate kada ispružim dlan
(ne brinite nista ne morate da mi date
Od svog mjesecnog prihoda
Ja nisam takva prosjakinja
Kada ispružim dlan
I pogledam sve te linije
Božanstveno isprepletene i kripticne
Koje treba da mi odrede sudbinu
Mislim da tu postoji neka greška
Da one nisu tu da me odrede
Vec da mi kažu da ovaj dlan
Pripada samo meni
Da sam kao i vi gospodine
Jednom rodena božanska
Neponovljiva i slobodna licnost
I to najviše onda kada ispružim dlan
Da vidim sopstvenu geometriju svemira
Ili kada ga stisnem u pesnicu
Ne bih li zadala udarac Fortuni
Ja mislim gospodine
Da sasvim sigurno svi smo se vec negdje sreli
U licu Adama i Eve što lupaju celom u zemlju
Kad naslutili su da raj možda nije ništa drugo
Do cjelovitost duše sa njenim Tvorcem
A pakao nedostatak iste
Da sasvim sigurno
Svi smo se vec jednom sreli
U licu Hrista raspetog na krstu
Što krvlju nas svojom uvijek iznova iskupljuje
Za san u kome jedan Idiot
Nece morati da pronadje kupe
U kom bi sa punom sobom misli
Baš kao ja sad do iznemoglosti ponavljao
To nije to to nije to
Misleci možda na rijeci klikere živog života
Što gube sjaj kada isplivaju na površinu
Da se suše u vatri sopstvenih ociju
Misleci na to nije to to nije to
Misleci možda na ucmale teorije života
Što se ispredaju dokono u finim vozovima
Prve klase u prolazu kroz Švajcarsku
I ponavljaju sve po nekim finim udobnim mjestima
U prolazu kroz život
U razgovoru sa trgovcem umjetnickih djela
Ozvanicene putem nekog finog ispoliranog jasnog izraza
Toliko jasnog da ce da se umre od razgovjetnosti
A ništa o Idiotu nece reci
Kako smo daleko gospodine
Kako smo daleko od tog Adama
Što sretosmo ga ranije u kosti nam ulego
Onako kao vozovi samoubilacki leže
Na šinama izgnanosti
Daleko od te Eve i njene zmije
Što se izvija kao para voza
Velikog izuma
Koji je možda izmozgan samo da jedan Idiot
U finom vozu prve klase na putovanju kroz Švajcarsku
Tiho ponavljao to nije to to nije to
Kako samo izgledamo daleko od njih
A i dalje lupamo celom o zemlju
To nije to to nije to gospodine
Izvinite što sam vas zaustavila
U stvari sam samo htjela da vas pitam
U kojoj sam sada ulici
Dali možda znate kako se zovem
I dali je ikada kasno da spoznamo sebe

Napomena: Idiot, roman Fjodora Mihailovica Dostojevskog

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

O tebi

O tebi ne govorim ljudima jer shvatili ne bi
O tebi govorim
Tek listu kad lomno padne na tlo
Sumraku kad te razlije u boje
I rubu ponornog sjećanja mog
Tek tmini kada progovori glasno
Suzu prolomljenu u dnu crnog oka
Što kanuti neće nikad
Tek vratima odškrinutim i odjeku koraka
Zalutalim pragovima što kuće svoje traže
Otkucaju srca i posljednjom mrežom
Zahvaćenu vodu što kroz konope
Nazad u izvor lije

O tebi ljepoto moja
Ne govorim ni tebi
Jer čak ni ti shvatio ne bi
Da s površine riječi ništa se ne kreće
I ništa u dubine vratiti se neće

©Miroslava Odalović

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Pogledaj ruše se tvoji Partenoni

Sokrat ispi kukutu
Ucini kako treba
Glasnu se patuljak Natcovjeka
Ogledajuci se u obogaljenoj zemlji

'Petar porece Hrista
I ucini kako treba'
Glasnu se patuljak Natcovjeka
Ogledajuci se u silovanoj zemlji

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

And when the eyes there were no more/I kada ociju više nije bilo

I weaved
I weaved the sky I the washer by the spring
I washed the clouds I the knitter by the hearth
I knitted the fires I the builder by foundation
I built the words I the sewer by the thread
I sewed the colours I the painter by the canvas
I painted the eyes I the blind
To get to know me I waited


I kada očiju više nije bilo
Ja sam tkala
Tkala neba ja pralja kraj izvora
Prala oblake ja pletilja kraj ognjišta
Plela vatre ja zidarka kraj temelja
Zidala riječi ja vezilja kraj konca
Vezla boje ja slikarka kraj platna
Slikala oči ja obnevidjela
Da spoznaš me čekala

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Today I sing/ Danas pjevam

Today I sing unrest of a pontoon bridge
Beyond the water looking for a step and kiss
The hint of transfer a raft right across the sky
A ducat's ‘neath the tongue for midnight abyss

At the river bottom dug without my name
Today I sing a stone oh so deep it fell
I spread wings to the door silently like a crane
From my bottom flight a toll is in the bell

I'll be in your heart an echo strong and endless
On the bridge your daughter made of sparkling dress


Danas pjevam nemir pontonskoga mosta
Nad vodom što traži svoj poljubac gaz
I slutnjom prelaska splavom preko neba
S dukatom pod jezikom za ponocni jaz

Na dnu rijeke kopane bez imena mog
Danas pjevam kamen što duboko tone
Širim krila vratima tiho kao ždral
Sa dna moga leta sva me zvona zvone

Bicu ti u srcu odjek jak bez kraja
Na sredini mosta tvoja kcer od sjaja

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Let me be today (Nafaka)

Tomorrow I will die
There’s still some time to go
Let go of me today
There’s a sky I’ve got to kiss
Tomorrow I will cry
Today I’ve got to seize the day
It’ll slip away into oblivion
Today I’ve got to step out of the circle
It’s not my time to leave
To drag the soul out of the shells

I want to know everything
But this is not the day to ask
Let go of me today
I need to be one with everything
I’ll part some other day
Let go of me one more day
It’s not my time yet
I’ll die another one


NEKA ME DANAS
umrijecu sutra
ima jos vremena
Pustite me danas
moram da poljubim nebo
plakacu sutra
danas treba da uhvatim dan
skliznuce u zaborav
Danas moram da izadjem iz kruga
nije mi jos vrijeme da odem
da izvucem dusu iz skoljki

Hocu sve da znam
ali nije dan da pitam
Neka me danas
treba da se stopim
rastacu se nekog drugog dana
Pustite me jos danas
nije mi jos vrijeme
umrijecu neki drugi put

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Zdravo, Moje Ime Je Sara

Moje ime je Sara.
Ja sam ona koja nisam,
koja nikada nisam.
Ovo su ruke za moje zagrljaje.
Osakacene prazninom.
Okrunjene u prstenju koje sumrakom skidam
i u tmine bacam.
One pisu istoriju plasticne igracke
sahranjene u grobovima djetinjstva
koje nije doraslo do kolijevke.


Zovem se Sara.
Ja sam ona koja pokusava da bude.
Ovo su stopala za moje korake.
Ukocene putevima.
Vezana zveketavim nakitom
koji sumrakom skidam i u tmine bacam.


Ona hodaju nepostojecim ulicama
kojima gaze jos samo prividi staza.
Silaze u bunare
da u njima udave
proplivalu nadu za kraj.


Moje ime je Sara.
Ja sam ona koja bi htjela.
Ovo je vrat za vase ruke.
Dotaknite lagano.
Vezan je hiljadama lancica
koje sumrakom skidam
i u tmine bacam.

Ona jedu halapljivo,
krugove u koje sazimam snove
dozvoljavam da dira.
Neka je.


Zovem se Sara.
Ja sam ona koja ne pristaje.
Ovo je kosa za moje pletenice.
U njima trake od srebra
i bisere sjajne sumrakom skidam
i u tmine bacam. Neka ih.


Prekrsila sam sva pravila.
Razbila klise,
zacarane krugove,
pocijepala stranice
na kojima mi ispisuju sudbinu.


Ja sam Sara.
Ja sam ona koja nisam.
Ja sam ona koja uvijek
samo pokusavam da budem.
Ja sam ona koja hoce.
Ja sam ona koja ne pristaje.
Ja sam uvijek,
vjecnoscu stegnuta
u sipljive trenutke. Ja sam nada
umrla za kraj.
Ja sam ona koja hoce da razumije.
Ja sam ona koja ne razumije uvijek.
Ali JESAM.

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

I build within the houses I will never live in (Nafaka)

the beds I sleep in I have never made
rains I drink I will never fall with
and the rains I fall in I never drank
the wind I breathe embracing the sides of the worls

what I want I can say no more
open for everything
for happiness and sorrow
good and evil
a cloud and a sun
even though
what I say can embrace me no more

u kucama gradim koje stanovala nisam
u krevetu spavam koji pospremila nisam
kise pijem s kojima pasti nikad necu
s kisama padam koje nikad popila nisam
s vjetrom disem koji strane svijeta grli

sve sto hocu vise ne mogu da kazem
otvorena za sve
za srecu i patnje
za dobro i zlo
oblake i sunca
iako
sve sto hocu vise ne moze da me zagrli

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

I met people who did not know

How to pick up a lily
And that its skin breaks under the steel
Of a too long gaze from the mountain top
And that its petal knows nothing of its root
And that the night falls only when it lowers the buds
Thirsty of the sun and the sun's only the wolf's one
Howling at the wounds of a torn out flower


Srela sam ljude koji nisu znali
Kako se bere ljiljan
I da njegova koža puca pod celikom
Suviše dugog pogleda sa vrha planina
I da njegova peteljka ne zna njegov korijen
I da kad spusti latice tek onda padne noc
Žedna sunca a ono samo vucje
Zavija na rane pokidanog cvijeta

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Presek stvari u glavi

Kad vidim uspeh
Kad mi opet to dodje

Nebojsa ima svoj svet
On neguje svoju slobodu
I voli da motorom ode u prirodu
Bez kompleksa

Tata
Super je
Dete u meni

Tu neku vrstu duha
Pravog gledanja na svet
Kako dete gleda svet
Bez koristi

Ta fascinacija
I da sekundara nikad nije na svom mestu

Imam ljubav prema konjima

poem by by unknown authorReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

There They Sail Silently Sail/Tiho Brode Tiho Brode

Censured song offs of the paper ships
Cut into the masts like shadows
In a scissor cut the word has been cut
One word which called many names
With paper notes among two fingers
Windy mornings were spread
The wind knows what has been written
The paper ships knew nothing
Except to sail
To silently sail

Tiho brode tiho brode
Cenzurisano otpjevi papirnih brodova
U jedra izrezani ko sjene
Rezom makaza otkinuta
Jedna riječ je dozivala mnoga imena
Prstohvatom ceduljica
Posuta jutra vjetrovita
Vjetar zna šta je na njima pisalo
Papirni brodovi nisu znali ništa
Sem da brode
Sem da tiho brode

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Come in and meet my friend-Udi i upoznaj mog prijatelja

come in and meet my friend

he's got eyes of different colours
one eye is blue the other is like honey

he's got a scar somewhere beneath his heart
and the wound under the heart a bitter snake of a dream

he's got a coat and a hat on his head
the coat with two facets and the hat full of thoughts

come in and meet my friend

he knows the names of the rivers and the limits of the globe
and the salt stolen from the bottom of the sea

he knows the ribs of rocks and the whisper from the cliff
and the words hiding under the whisper

he knows all the streets all the houses at twilight
their numbers and addresses through the mother's bloodline

come in and meet my friend

he rides his thoughts like bicycles
up the hills down the slopes by the rivers and lakes

he drives his thoughts like many coloured trains
their vibrant call is layered on the rails

he leads his thoughts like caravans
so that the hot deserts don't die without water

come in and meet my friend

he loves the tramps the clowns and acrobats
the circles of fire and the walk on the wire

he loves the travellers and their suitcases
filled with memories of a step to the goal

he loves the drunkards the beggars the lost and the forgotten
who give their handful of love to the mute world

come in and meet my friend

he thinks your thoughts when you're alone
so that everyone can be there within your solitude

he thinks the thoughts of the sky when all the suns fade out
he steals a grain of gold from the sunshine ray

he thinks the thoughts of earth when the waters dry out
and feeds their springs with gratitude to the last of drops

come in and meet my friend

he'll make you a tea from a plant
that with its root kisses the edge of its bud

he'll make you a meal from its bread
whose crust survived the thunderstrike

he'll make you a bed by the window
so that you can watch the bird and its flight at twilight

come in and meet my friend

he holds his days from the first to the last
he removes the webs of hours from your sight

he holds his treasures under the pillow of light
and the light from that pillow warms your dreams

he keeps his shoes at the threshold of each entrance
so that your step never fades so that you can learn the path

come in and meet my friend

he's got eyes of different colours
one eye is blue the other is like honey

he's got a scar somewhere beneath his heart
and the wound under the heart a bitter snake of a dream

he's got a coat and a hat on his head
the coat with two facets and the hat full of thoughts

uđi i upoznaj mog prijatelja

on ima oči različitih boja
jedno oko plavo drugo kao med

on ima ožiljak nedgje ispod srca
i ranu pod ožiljkom ljutu guju sna

on ima kaput i šešir na glavi
kaput sa dva lica i šešir pun misli


uđi i upoznaj mog prijatelja

on zna imena rijeka granice globusa
i sa morskog dna ukradenu so

on zna rubove stijena šapat sa litice
i riječi što takav šapat ih krije

on zna sve ulice sve kuće u sumrak
i njihove brojeve adrese po majci


uđi i upoznaj mog prijatelja

on vozi svoje misli kao bicikl
uz brda niz padine kraj rijeka i jezera

on vozi svoje misli k'o šarene vozove
po šinama pjeva njihov zvonki zov

on vozi svoje misli kao karavane
da pustinje vrele ne umru bez vode

uđi i upoznaj mog prijatelja

on voli skitnice klovnove akrobate
vatrene obruče i hod po žici

on voli putnike i njihove kofere
prepune sjećanja na korak do cilja

on voli pijanice prosjake izgubljene zaboravljene
što pregršt svoje ljubavi daju nijemom svijetu


uđi i upoznaj mog prijatelja

on misli tvoje misli kad sasvim si sam
da ti u samoći baš svi budu tu

on misli misli neba kad sva sunca zgasnu
i sitno zrno zlata sa zrake mu krade

on misli misli zemlje kad sve vode presahnu
i poji hvalom izvore do posljednje kapi


uđi i upoznaj mog prijatelja

on će ti spremiti čaj od biljke jedne
što korijenom ljubi rub od svoga cvijeta

on će ti spremiti jelo od svog hljeba
što mu je zalogaj preživio grom

on će ti spremiti postelju kraj prozora
da u suton gledaš pticu i njen let


uđi i upoznaj mog prijetalja

on drži svoje dane od prvog do posljednjeg
i koprene sati skida sa tvog vida

on drži svoja blaga pod jastukom svjetla
da svjetlo s tog jastuka ugrije ti san

on drži svoje cipele na pragu svakog ulaska
da ti korak ne zamre i da poznaš put

uđi upoznaj mog prijatelja

on ima oči različitih boja
jedno oko plavo drugo kao med

on ima ožiljak nedgje ispod srca
i ranu pod ožiljkom ljutu guju sna

on ima kaput i šešir na glavi
kaput sa dva lica i šešir pun misli

©Miroslava Odalović

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

When you turn the other page of a cheek/Kad okreces drugu stranicu obraza

When you turn the other page of a cheek
A slap of morn written abyss down your neck
A glove that you lift right from the floor
To throw it into the face of the tree swallowers
That keep growing faster than the boughs
Up to the sky lid in the cauldron of each word
Does it ever come to your mind
What it is there that bursts out in a dream

Do you then think of streets those winding snakes
With their tongue dipped into the poison paths
The buses that turn questionless to a wheel
Insanity spinning both Alladin and the lamp
A sign post in the dark

Do you then think of the houses windows and doors
And heart beats facing the gate of the entrance
As if it was the first time to come into a human
Not knowing whether the host was inside

Do you then think those thoughts from the threshold of pain
Making way to earth mother dust and death
To rest all your thoughts at the end of the road
When the earth bursts out and leaves you with no breath

Kad okreceš drugu stranicu obraza
šamar jutra ispisan brazdama do vrata
rukavicu koju podižeš sa poda
i bacaš u lice gutacima drveca
što rastu brže od granja
do poklopca neba u kotlu svake rijeci
pomisliš li nekad šta puca u snu

misliš li tad na ulice krivudave zmije
s jezikom umocenim u otrov puta
autobuse pretocene u tocak bez pitanja
što bezumno okrece Aladina i lampu
putokaz u mraku

misliš li tad na kuce prozore i vrata
na lupanje srca pred kapijom na ulaz
kao da prvi put ulaziš u covjeka
a ne znaš da li je domacin unutra

misliš li misli sa praga bola
što put krce zemlji majci od praha
da na kraju puta odmoriš sve misli
kada zemlja pukne i kad ostaneš bez daha


©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Let's Go Home Honey / Hajdemo Kuci Duso

She was sitting at a corner
A certain corner of a street made of cardboard
With a cardboard in a cardboard
A dinar fake of gold shining
Her fingers stretching accordion
Like sticky dough that won't go off the hands
She was playing playing so awfully
Her voice cold broken broken fingers blue
Stretching spiders down the scale D-minor
Of a morning full being sung for a dinar
For a dinar a happiness for two dinars the two
She was screaming barefoot each black under her nails
Each black on her tiny teeth
Each black in her hair
Each black in her eyes
She was playing
She was playing for the people
Mottled coats passing by in their buttonedness
That address each other with you
With what's new and how are you
With what are you doing with nothing
With each conquered form of com munication
She was playing playing endlessly
Poor sounds off the broken voice
Pinned wire vocal cords she did not know
She did not recognise the coat
A certain unbuttoned coat two pockets
Two sleeves and a collar
She did not know she did not recognise
Across the zebra crossing towards the prison
Towards the cage where she was playing
She did not recognise
A silently approaching Death that will
As lightly as a feather of a dove or a sparrow's nest
Lift her up from the pavement
To hug her silently tenderly singing
It's over now you little girl
Let's go home, honey

Ona je sjedala u jednom uglu
U jednom uglu ulice od kartona sa kartonom
U kartonu dinar od lažnog zlata presijava
Njene prste što razvlace harmoniku
Ko ljepljivo tijesto što s ruku nece da se smakne
Ona je svirala svirala užasno loše
I glas joj pukao od hladnoce od prstiju plavih
Što razvlace pauke duž ljestvice D-mol
Pune jutarnje otpjevanosti za dinar
Za dinar za srecu za dva dinara dvije
Urlala bosa svako crno ispod nokata
Svako crno na majušnim zubima
I crno u kosi
I crno u oku
Ona je svirala
Svirala za ljude šarene kapute
Što prolaze u zakopcanosti
I obracaju se jedni drugima sa ti sa vi
Sa šta ima novo i kako si
Sa šta radiš sa ništa
Sa svakim savladanim oblikom sa obracanja
Ona je svirala svirala do u beskraj
Loše zvuke s prslog glasa
Bodljikavih glasnih žica ona nije znala
Ona nije prepoznala jedan kaput
Jednu raskopcanost dva džepa
Dva rukava okovratnih
Ona nije znala ona nije prepoznala
Preko zebre korak do zatvora
Do kaveza u kom je svirala
Nije prepoznala
Tiho prošav Smrt da je
Lagano ko pero golubice ili gnijezdo vrapca
Sa plocnika podigne u narucje uzme
Zagrli tiho nježno da pjevuši
Sada je gotovo ti malena
Hajdemo kuci dušo

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

Pljuvam Skozi Okno

Pljuvam skozi okno in gledam kam pljunec leti
sonce zahaja nekje dalec' grmi vidim tvoj pogled kako v prazno brez
volje
lez'i
v dimu cigarete se tudi moj razmegli
Z'e tretji dan dez'uje in mene glava boli
si kdaj vidu kako kac'a trpi valja se v vroc'ini kjer je vedno lepo bilo
poletje brez vec'erov je kot belo zlato

song performed by by ZmelkoowReport problemRelated quotes
Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!

Share

This is not my face/Ovo nije moje lice

This is not my face
This thing oozing out of your insipid reflection theories
When you're putting it into A is A A is B B is C

You know
C is maybe a newly born naked
Syllogism pointing at a tzar
So that you can ask him ask him
‘Tzar tzar oh master tell us what's the time'
And the tzar cannot hear you for he's got a goat's ears

This is not my face
This thing you're folding after you've ironed it
And placed it among the skirts trousers and shirts

You know
A shirt is perhaps a flag of my home
Put on a post to limit the borders of pain
So that you may ask it ask it
‘Does it hurt does it hurt tell us what's the time'
And the pain cannot hear you for its ears are cut

This is not my face
This thing you're turning to see it from each side
Whenever you turn it from A to B from B to C

You know
C is perhaps just a point without a face
Thrown into the universe
A monada looking for the Father

Why don't you take your reflections home

Ovo nije moje lice
To što curi iz bljutavih teorija odraza
Kada ga sklapate u A je A, A je B, B je C

Znate
C je možda ko od majke roden
Silogizam što upire prstom u cara
Pa ga pita pa ga pita
Care care o gospodare ko'ko ima sati
A car ne cuje jer ima kozje uši

Ovo nije moje lice
To što sklapate poslije peglanja
Medu suknje pantalone i košulje

Znate
Košulja je možda zastava moga doma
Na kolac nabijena da omedi bol
Da ga pitate da ga pitate
'Boli li boli li koliko je sati'
A bol ne cuje jer su mu odsjecene uši

Ovo nije moje lice
To što okrecete da se iz svih uglova vidi
Kadgod ga okrecete od A do B od B do C

Znate C je možda
Samo tacka bez lica
Bacena u svemir
Monada što traži Oca svog

Zašto ne nosite svoje odraze kuci

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

A discovery/Otkrice

From behind all the twilights and evening shadows
Under all the covers
And you who do the night rims vigils
Under all sand clocks
And far from those who chase
The windmills of their won restlessness
From behind all the silences hidden within themselves
From behind all the words hidden within themselves
That we were silent with
I took out a flame a fire of the being

It's not the doors locked by the mind
It's not by the mind
Those are not the loves plundered by a heart
Those are not the creatures dried out by the heart
It's not the heart hunt but it's with the heart

It's you and I
And she and he
Those breathings there and these breathings here
That breathe in life everywhere and forever
And they are never now

Oh if we were now how could we be


Otkrice

Iza svih sutona i vecernjih sjenki
Ispod svih pokrivaca
I vas nocobdija okorjele noci
Ispod svih pješcanih satova
I dalje od onih što ganjaju
Vjetrenjace sopstvenih nemira
Iza svih u sebi skrivenih cutanja
Iza svih u sebi skrivenih rijeci kojima smo cutali
Izvukla sam plamen
Oganj samog bice

To nisu umom zakljucana vrata
To nije umom
To nisu srcem poharane ljubavi
To nisu srcem ispijena bica
To nije lov srca no srcem je

To smo ti i ja
I ona tamo i ova ovdje disanja
Što životom dišu svugdje i zauvijek
I nikada u sada

O da smo sada kako bismo bili

1995.

©Miroslava Odalovic

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share

An Orangutan And The Truth (Scratching And Stretching) -Orangutan i Istina

This is how an orangutan who one day played a research in the unsearchable fields of life came to the essence of the existence.
He stood under the treetop of his favourite tree in the banana group and watched a yellowish reflection of newly matured fruits. And he admired them endlessly amazed at the possibility of the yellow.
Then he slowly started to climb. On the first branch he saw the first circles of time and he scratched his head. On the second branch he saw a circled space of the treetop and he scratched his tail. On the third branch pressured by the instinct of manual movement he stretched his arm toward the fruit. On the fourth branch he found out what evolition was. He didn't dare to move forward. But he was eating, he was eating so sweetly and couldn't stop and he told himself that life was beautiful, absolutely beautiful.
The sun was setting down and unresearched regions of the treetop were approached by another orangutan who, having been pressured by the same instinct of the manual movement (Hello Marx) , advanced toward the discovery of an ax.
He stood under the same treetop in which the first orangutan was having a jolly good time lulled within great opportunities of the existence. He jumped high and cut the branch on which the first orangutan had been having a jolly good time. Everything would have been different if the ax carrying orangutan hadn't wanted to find out the point. The whole drama of this event was just an experimental attempt at life. Or simply monkey business.


Evo kako je orangutan koji se jednog dana u neistrazenim predjelima zivota igrao istrazivanjem istog dosao do sustine svega postojeceg.
Stao je ispod krosnje omiljenog drveta u banana hordi i posmatrao zuckasti odraz tek sazrelih plodova. I divio se beskrajno zacudjen mogucnoscu zutog.
Onda je lagano poceo da se penje. Na prvoj grani ugledao je prve godove vremena i pocesao se po glavi.
Na drugoj grani ugledao je omedjen prostor krosnje i pocesao se po repu.
Na trecoj grani pritisnut instiktom manualnog kretanja pruzio je ruku ka plodu.
Na cetvrtoj grani je saznao sta je to evolucija. Dalje nije smio da avanzuje. Ali je jeo, jeo slatko nezadrzivo i govorio sebi kako je zivot lijep, beskrajno lijep.
Palo je vece i u neistrazene prostore krosnji dosetao je drugi orangutan koji je pritisnut instiktom manualnog pregnuca (zdravo Markse) uznapredovao do izuma sjekire.
Stao je upravo ispod one krosnje na kojoj se sjajno zabavljao prvi orangutan uljuljkan u velikim mogucnostima egzistencije. Skocio visoko zamahnuo sjekirom i prelomio granu na kojoj je ovaj drijemao. Sve bi bilo sasvim drugacije da orangutan sa sjekirom nije zelio da spozna sustinu. Citava drama ovog dogadjaja zapravo je pokusaj eksperimenta sa zivotom. Ili prosto majmunska posla.

poem by Miroslava OdalovicReport problemRelated quotes
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!

Share