Pjesma o izgubljenim pjesmama
zelim veceras napisati
pjesmu o izgubljenim pjesmama
napisao sam o prirodi
mnogo pjesama
priroda je tu
vidim je
a pjesme su izgubljene
napisao sam o zivotu
mnogo pjesama
zivot je tu pred nama
zivimo ga
a pjesme su izgubljene
napisao sam o ljubavi
mnogo pjesama
ljubav osjecam
dogadja mi se
a pjesme su izgubljene
napisao sam o zenama
mnogo pjesama
ko zna gdje su one danas
i pjesme i zene
hvala ti Tanja zato sto je
zena ponovo usla
u moju pjesmu
poem by Jankovic Zoran

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Related quotes
The Twilight Did/Sumrak jeste
I gave you the song
But you didn’t listen
I gave you the heart
But you didn’t beat
I gave you the bird
But you didn’t fly
I gave you
Of so little
And so much
Of what I had
But you didn’t take
The twilight did
Dadoh ti pjesmu
Ali ti je ne č u
Dadoh ti srce
Al kucao nisi
Nadoh ti pticu
Al letio nisi
Dadoh
Od onog malo
I onog mnogo
Što sam imala
Ali ti ne uze
Sumrak jeste
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The Dawn Lifted The Fogs From The Ground
And it didn’t find my song
The day spread beyond the waters
Opened the flowers of breathing
Moved the murmurs of life
But it didn’t find my song
And the dead lips spoke
The language of graveyard stones
The dead lips san through the dusk
But they didn’t find my song
The night dropped the fogs on the ground
But it didn’t find my song
Zora je podigla magle sa zemlje
Ali nije pronasla moju pjesmu
Dan se raskrilio nad vodama
Otvorio latice disanja
Pokrenuo zamore zivota
I nije pronasao moju pjesmu
Usne su mrtve progovorile
Jezikom groblja kamnim
Usne mrtve suton pjevale
Ali nisu pronasle moju pjesmu
I noc je spustila magle na zemlju
Ali nije pronasla moju pjesmu
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
A Beat Of Sorrow That Thinks Of Beauty/Otkucaj Tuge Sto Ljepotu Mni
it takes a memory that runs over itself
to get to learn and endless southern rhythm
it takes a fire that burns itself down
to get to know an ocean wave
it takes tender enough strong enough fingers
to summerize anything into a touch
so that the heard amidst the things could recognise
a beat of sorrow that thinks of beauty
it takes much more and reaches much stronger
to ask for more to search and look
so as to eventually know
the one in the seed of wake planted
the being cut off from itself
into the cliffs of the world pushed forever
it takes a huge knowledge an endless one
of this world's drama
for just one beat of sorrow that thinks of beauty
otkucaj tuge što ljepotu mni
potrebno je sjećanje koje samo sebe gazi
da bi se spoznao beskrajni ritam juga
potrebna je vatra koja samu sebe spaljuje
da bi se spoznao okeanov talas
potrebni su dovoljno nježni i snažni prsti
da bi se išta saželo u dodir
da bi srce u srži svega moglo da prepozna
otkucaj tuge što ljepotu mni
potrebno je mnogo više mnogo snažnije
da se ište dalje da se traži
da bi se najzad saznalo
ono u sjemenu buđenja začeto
od sebe samog otkinuto biće
u urvine svijeta zauvijek bačeno
potrebno je jedno veliko beskrajno veliko
poznavanje drame ovog svijeta
za samo jedan otkucaj tuge što ljepotu mni
1990.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Idealna Zena
Sahranicu te na Pere Lachaise
pored Preverta, zeno
trebalo je da budes lijepa
kao njegove pjesme o tebi
Sahranicu te na Pere Lachaise
pored Sopena, zeno
trebalo je da budes lijepa
kao njegova muzika o tebi
Sahranicu te na Pere Lachaise
pored heroja, zeno
trebalo je da budes hrabra
i umres kao heroj, zeno
Sahranicu te na Pere Lachaise
pored...
uostalom svejedno mi je
gdje cu te sahraniti
moja lijepa IDEALNA ZENO.
poem by Jankovic Zoran

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Pythia the Stunt/Pitija kaskaderka
she liked paranormal activities
and saw symbolic connections between
apparently unconnected things
thus a pebble accidentally kicked
by her middle class boots
got endless measures in cosmic dimensions
of issues de-accidentalized
she liked mysteries
she heard the deaths whispered
into her ears only
of close relatives and distant people
she saw
colours dropped into her dreams only
of sleepy impressionists
and silent expressionists
post mortem hanging in reproductions
oh one of so many one of so many
in her pastoral home
she suffered from modesty pretend
and swam her butterfly style
in the swimming pool of her ego
perfectly aware of the fact
that not even those who serve God
far more diligently that she did
were not addressed by an angel voice
(but how could she have been guilty of that)
as the voice called her and only her
and only those similar to her
ready to applaud the great gift
only if their own was recognized
thinking she was a genius if she understood a genius
still I think she knew a lot
she knew so to say everything
especially since the day when
due to the pebble-deep voice-great gift
she became a real psychic …and got mad
______________________________________
pitija kaskaderka
je voljela paranormalne aktivnosti
i vidjela simbolič ne veze izmeđ u
naizgled nepovezanih stvari
tako kamenč ić sluč ajno šutnit
njenim srednjeklasnim č izmama
dobijaše nesagledive razmjere u kosmič kim dimenzijama
odsluč ajenih stvari
ona je voljela misterije
č ula
samo njoj došapnute smrti
bliskih rođ aka i dalekih ljudi
vidjela
samo u njene snove ubač ene boje
usnulih impresionista
utihlih ekspresionista
posmrtno obješenih u reprodukijama
(jednimod tako mnogo jednim od tako mnogo)
njenog pastoralnog doma
ona je patila od lažne skromnosti
savršeno svjesna da se ni onima
što Bogu služiše predanije od nje
nije javio anđ eoski glas
(pa kako je za tako nešto mogla biti kriva)
tek njoj samo njoj
i onima slič nim njoj
što spremni su da tapšu velikoj nadarenosti
samo ako im se prizna sopstvena
kao da si genije ako shvatiš genija
...je mnogo znala
znala takoreć i sve
pogotovo od onog dana kada je
igrom kamenč ić a-dubinskog glasa-velike obdarenosti
postala stvarno vidovita i...poludjela
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Gde zeka pije vodu
U sokaku ćorsokaku
Il u mraku
Tu za kvaku
Pa kod vrata
Il kod brata
Polubrata s trećeg sprata
Il kod peći
Takoreći
Zaklon prvi ili treći
Il kad vruće
Pa od kuće
Kano ptica otcvrkuće
Kad komšija nešto svija
Pa da šija
Ne ćarlija
Mrda brke
Evo frke
Vetrić mali
Glava fali
Ode glava a i rep
Zeka beše baš baš lep
Niz potočić suza taknu
Zeku vetrić samo maknu
Niz rečicu jauk teče
Vetrić vetrić mnogo peče
Pa sad kaž'te tužno li je
Gde to zeka vodu pije
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
the heart will move away the sorrow(Nafaka)
even if it is cursed under the sky
this being of mine not important
the heart will move away the sorrow
like birds out of their nests the hours will flow
to the point of no return
to the point of no return
the heart will move away the sorrow
I want to rejoice
time is just a possibility of the eternal
the heart will move away the sorrow
I want to dance be one with the rhythm of being
The heart will move away the sorrow
There will be joy there
There will be a blue of the joy there
A meaning cut off from a word
It will flow to the point of no return
To the point of no return
Come with me and sing
The songs of the tribes
Let’s get crazy under the eaves
It won’t be cold
The heart will move away the sorrow
Let it echoe within us from now into eternity
The rhythm of being
The mountains reverbarate
The name of the man
and the name of the woman
and the name of the child
the name of innocence
and the name of experience
come here rejoice
come here and sing
come here and touch
within a snowflake
within a raindrop
within a rock
within a leave of grass
in sparkles of hope
under the blue an outstretsched sense
the heart will move away the sorrow
the heart will move away the sorrow
srce raselice tugu
neka je prokleto pod nebom trajanje moje jer vazno nije
srce raselice tugu
ko ptice
iz gnijezda poteci ce sati
u nepovrat u nepovrat
srce raselice tugu
hocu da se radujem
vrijeme je samo mogucnost vjecnog
srce raselice tugu
hocu da plesem sa ritmom bica da se stopim
srce raselice tugu
tamo ce biti radost
tamo ce biti od sna plavo otkinut smisao sa rijeci
poteci ce u nepovrat u nepovrat
srce raselice tugu
dodjite pjevajte samnom
pjesme plemena
ludujte samnom pod strehama hladno biti nece
srce raselice tugu
neka odjekne u nama odavde do vjecnosti ritam bica
srce raselice tugu
odjeknuce planine ime covjeka
i ime zene i ime djeteta
ime zrenja i ime nevinosti
srce raselice tugu
dodjite radujte
dojite pjevajte
dodjite taknite
u pahulji kapi kise
u kamenu travki
iskrama nade
ispod plavog prostrt smisao
srce raselice tugu
srce raselice tugu
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The dawn sways the birds/Zora njise ptice
The birds of flight, my love
The dawn bathes the faces
The faces of love, my love
The dawn sways the seas
The seas of infinity, my love
The dwan moves the bodies
The bodies of breathing, my love
The dawn sways the mornings
The mornings of wake, my love
This is why you never sleep
The restless of dreams, my love
Sealed within my kiss
Signed within my heart
Zora njiše ptice
Ptice od leta, ljubavi moja
Zora mije lica
Lica od ljubavi, ljubavi moja
Zora njiše mora
Mora od beskraja, ljubavi moja
Zora kreć e tijela
Tijela od disanja, ljubavi moja
Zora njiše jutra
Jutra od buđ enja, ljubavi moja
Ti zato ne spiš
Nemirom od sna, ljubavi moja
Poljupcem mojim zapeč ać en
I u srcu zapisan
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Svemir
za samo jedan korak ustuknuo je dan
i pred njim
prevelik da bi bio nijem nemir
i pred njim
prastara da bi ćutala tišina
i pred njom
preuzan za prostore san
i pred njim
suviše procvala za buđenje tmina
i pred njom
beskrajan svemir
1996.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
There's an angel
dwelling under the desert skin
an underground oasis singing
the song of an unspoken sun
postoji andjeo sto stanuje
pod kozom pustinje
podzemna oaza sto pjeva
pjesmu nedorecenog sunca
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
ja Sam Tek Danas Ovo Otvorila
, taman mi je pasalo vidjet ovu ljepotu i sklad nakon sivila kojim me ispunil kineski film kojeg sam gledala ovaj vikend 'Zvijezda koja nedostaje '...putovanje kroz unutrašnjost Kine koje mi je totalno ubilo volju da idem to ikad vidjeti...prašina, prljavština, bijeda....jedina živa boja u cijelom filmu su crveni šljemovi radnika u č elić ani: D...no, ono po ć emu ga želim pamtiti je..... 'Kinezi te prvo sruše a onda ti pomognu da ustaneš'
Kinezi jesu gadni, jako su krvoloč ni i život ne znač i puno. al imaju jaku reakciju na to, Lao-Tsea, slič no kak i Japanci imaju Zen kak reakciju na njihov gadni život. Japanci su kak Niemci, sam kaj su Niemci ostali bez te reakcije ljudskosti, bez profinjesti Zena.
Isto tak se i Kinezi gadno trude prevladati vse te pese koje tisuč lječ ima kolju i jedu, kroz sakralizaciju svieta oko sebe na vse te vsoje razne nač ine, i ta sakralizacija je jako jaka.
Mene v zadnjej vrieme drži Nick Drake, imam ta 4 cdeja od njega,3 albuma i 1 demoi i neizdano, i od gda sem nabavil ove kable sam gitara i glas, i malo gudala v pozadini...nevjerojatna svežina neposrednosti.
poem by Ric S. Bastasa

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The River 2/Rijeka 2
you sang alone
alone by an autumn made willow
with your face in a shadow of a water drop
and I was flowing
you sang alone
alone by the banks closing in the lap
with the sounds silent on your lips
and I was flowing
and I loved your song
and your face in a shadow of a water drop
and the sounds silent on your lips
that's why I was flowing
ti pjevao si sam
sam kraj jasike od jeseni
s licem u sjeni od vodene kapi
a ja sam tekla
ti pjevao si sam
sam kraj obala sastavljenih u krilu
sa zvucima tihim na usnama
a ja sam tekla
i voljela tvoju pjesmu
i tvoje lice u sjeni od vodene kapi
i zvuke tihe na usnama tvojim
zato sam tekla
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Let me be today (Nafaka)
Tomorrow I will die
There’s still some time to go
Let go of me today
There’s a sky I’ve got to kiss
Tomorrow I will cry
Today I’ve got to seize the day
It’ll slip away into oblivion
Today I’ve got to step out of the circle
It’s not my time to leave
To drag the soul out of the shells
I want to know everything
But this is not the day to ask
Let go of me today
I need to be one with everything
I’ll part some other day
Let go of me one more day
It’s not my time yet
I’ll die another one
NEKA ME DANAS
umrijecu sutra
ima jos vremena
Pustite me danas
moram da poljubim nebo
plakacu sutra
danas treba da uhvatim dan
skliznuce u zaborav
Danas moram da izadjem iz kruga
nije mi jos vrijeme da odem
da izvucem dusu iz skoljki
Hocu sve da znam
ali nije dan da pitam
Neka me danas
treba da se stopim
rastacu se nekog drugog dana
Pustite me jos danas
nije mi jos vrijeme
umrijecu neki drugi put
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Where I have ceased/Tamo gdje sam stala
Where I have ceased the morning will move on
I'll recognise the down by the drops of rain
I want to watch the sun as if it were the first time
I want to watch the sky as if it were the last
Where I have ceased the waters will move away
The thought of a dropp will be burnt in endlessness
There will remain a misty memery dewed
Of drinking to the bottom
Where I ceased the life will move on
The roads will be remembered from the fountain prime
I'll write the paths in hundeds of ways
At the bottom of my own eyes
Tamo gdje sam stala nastavice jutro
Po kišnim kapima prepoznacu svitanje
Hocu da gledam sunce kao da je prvi put
Hocu da gledam nebo kao da je posljednji
Tamo gdje sam stala ugasice se voda
Spržice se misao kapi u beskraju
Ostace maglovito zorom orošeno sjecanje
Na ispijanje do dna
Tamo gdje sam stala nastavice život
Sa iskonskog vrela pamtice se putevi
Na sto nacina ispisacu staze
Na dnu sopstvenih ociju
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
It's all right/U redu je
Empty glass sandy girl
5 milligrams of brain on the rims
Drunk up to the last of the drops
Vacuum cleaned tubed
You played poet corner freaks
And the paling Moon perceived
Living ground fair fair
Fairground ride a ride
To hurt is not to feel
All by yourself
It's all right
The man behind the back
Is the memory of an in front
He taps your shoulder
He touches you closely
Too closely to run run run
With no bones to chew
Through the rains
The dogs are barking the title
Of this civil morality play
En garde
Touchee untouched
Get it out of your mind
Get rid of the songs
Get rid of the beat
The distuned abused muzak
In the heart of a shopping mall
Pervasively sick humming along
It's all right
The tradename behind your back
Is just a memory of an in front
And in particular whoever ever
Knew what's before the eyes
Paid ears to frantic calls
In no place to crawl like a human baby
Tasting the dust floor with a tiny finger
Dipped into an unknown full of wonder and trust
Lost when old grown
To the knowledge of good and evil
Through thick and thin
Goodness and sin
It's all right-move on
Just don't think and drive
Might be killed by too many traffic lights
Predominantly rainbow stuck
So just stick to the road
I'll touch you I'll teach you
The meaning of the winds
The message of this urban rite
Look at no burns no bars
Focus on white line and stops featuring in
Wildstream streets waterfalls of buildings
This is no levitation time
In no natural no factural environment friendly
Where you won't be urged to give your thoughts
Thoughthold tips to caring waiters
Fines to bad taxi drivers
And fees for memberships lost
It's all right
They won't notice there's too much of a word inside
To say anything
Prazna čaša pješčana djevojko
5 miligrama mozga na ivicama
Ispijena do posljednje kapi
Usisana tubirana
Igrala si frikove sa pjesničkih uglova
A mjesec sve blijeđi primjetio je
Živo tlo i vašar vašar
Vožnju na vašarskom polju
Povrijediti znači ne osjećati
Sasvim sama
U redu je
Čovjek iza tvojih leđa
Samo je sjećanje na ono ispred
On te dira po ramenu
On te dira suviše blizu
Suviše blizu za bijeg bijeg bijeg
Bez kostiju za oglod
Kroz kiše
Psi laju naslov
Ovog građanskog mirakula
En garde
Touchee nedotaknuta
Izbaci iz glave
Oslobodi se pjesama
Oslobodi se ritma
Nemelodičnog zloupotrebnog muzaka
U srcu tržnog centra
Sto preovlađujuće bolestan melodiju mumla
U redu je
Trejdmark iza tvojih leđa
Samo je sjećanje na ono ispred
A posebno ako je iko ikad
Znao ono pred očima
Spustio je uho divljem zovu
Bez mjesta da puziš kao ljudsko mladunče
Što isprobava prašnjavi pod majušnim prstom
Umočenim u nepoznato sa puno čuđenja i povjerenja
Izgubljenog kad odraste
Do poznanja dobra i zla
Kroz dobro i zlo
Dobrotu i grijeh
U redu je idi dalje
Tek ne misli dok voziš
Možeš poginuti od suviše semafora
Preovlađujuće dugom zaglavljenih
Tako drži se puta
Dotaknuću te poučiću te
Značenju krivina
I smislu ovog urbanog ritual
Ne gledaj opekotine pregrade
Usresredi se na bijelu liniju i stanice što glume
U divljem potoku ulica i vodopadima zgrada
Ovo nije vrijeme za levitaciju
U nenaturalnon nefacturalnom okruženju frendli
Gdje nećeš imati potrebu da dijeliš svoje misli
Misli uporišta napojnice brižnim konobarima
Kazne lošim taksistima
I nadoknadu za izgubljena članstva
U redu je
Neće primjetiti da unutra ima puno od riječi
Da bi išta rekli
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
The Light Of Day/Svjetlosni Dan
The thing standing by the well
Is not looking for a song
It wants a beat an echo and a fall
It wants a bottom bucket rope the water
It wants the hands that can find the way
To an abyss treasure and the light of day
Što kraj bunara stoji ne traži pjesmu
Ono hoće otkucaj eho jednog pada
Ono hoće dno vedro konop vodu
Ono hoće ruke koje znaju put
Do ponornog blaga i svjetlosnog dana
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Presek stvari u glavi
Kad vidim uspeh
Kad mi opet to dodje
Nebojsa ima svoj svet
On neguje svoju slobodu
I voli da motorom ode u prirodu
Bez kompleksa
Tata
Super je
Dete u meni
Tu neku vrstu duha
Pravog gledanja na svet
Kako dete gleda svet
Bez koristi
Ta fascinacija
I da sekundara nikad nije na svom mestu
Imam ljubav prema konjima
poem by by unknown author

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Kraj Istera poj
U plavoj kući vrtova kobi
Pčela je pronašla cvijet
Da tiho zgasne u zloj dobi
Kad žaokom probode svijet
U bijeloj kući vrtova smrti
Ptica je pronašla let
Da žilom krvi život zavrti
Krilima dotakne svijet
U zelenoj kući proljeća znak
Obujmi ulujni oblak tmast
Morana pruži svoj grozni krak
I zgasnu stari zapis hrast
Trinaest tmina kraj njega prođe
Šapatom sedmim uginu let
I treće jutro medonosno dodje
Da žaokom probode svijet
I ono nad Isterom nebo plavo živo
Gdje takoh se skuta njegovoga
Gdje plakah hristočežnjivo
Toplo je toplo u naručju Boga
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Kroz duplje svemira
Progledana svitanjem
Misao beskraja tutnji
U srcu stoji žena sa kosom
U srcu stoji žena i njena smrt
Na ivici leptira
S nožem ko s pitanjem
Sa rezom u ćutnji
Cvijetom stiče smrt
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
At the place where the darkness burnt out
the whip of your love
opened the wounds ripe for the blood
the bitterness of your lips
it opened the thought for a death
it's easier to die
that drawn the touch of your pain
into the fire of darkness
tamo gdje je izgoreo mrak
bič tvoje ljubavi
rane otvara za smrt
tvojih usana pelin
misao otvara za smrt
umrijeti je lakše
no dodir tvog bola
u požar tmine uroniti
2009.
poem by Miroslava Odalovic

Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!