Yo!
Smo s'li v Osmico naroc'ili 8 pizz
ni bilo pizz smo rekli bomo pili kapuc'in
ni bilo niti kapuc'ina smo pili samo vino
Smo s'li v pizzerijo naroc'ili bakala
niso imeli bakalaja smo hoteli pomfri
ni bilo niti pomfrija smo jedli samo pizzo
Smo s'li v mesnico po batne obroc'ke
niso imeli obroc'kov smo hoteli baterijo
ni bilo biti baterije smo kupili jetrca
Smo s'li na banko da bi nas ostrigli
niso imeli niti s'karij samo c'eke in denar
smo vzeli nekaj denarja in s'li v zapor
ikoli vec' se ne bom ostrigel
nikoli vec' ne bom streljal krems'nit
nikoli vec' ne bom zajc'ek na zidu
nikoli vec' ne bom majhen in zelen
song performed by by Zmelkoow
Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
Related quotes
Mogoce Me Ni
Nisem se uc'il metat na zobe da bi mogu drz'at v glavi tolko brezveznih
informacij
in tako lepo oblec'en se poc'utim kot pes v najlon vrec'ki s kanglico na
glavi
Nisem se uc'il exat enga litra vina da bi mogu zaklepat z'epe vsakih 5
minut
mislit na denar bolj kot na lastno veselje in gledat face zdolgoc'asenih
kurb
Zakaj bi vsaka budala mogla vedet kdo sem kaj si mislim in kaj delam tu
mogoc'e sem nor mogoc'e samo utrujen mogoc'e nevaren mogoc'e me niti ni
in to kar vidis' se ti samo zdi mogoc'e me ni in to kar vidis' se ti
samo
zdi mogoc'e me ni ...
Jaz sem s'e bolj neobstojen od molekule ozona in c'e spijem eno pivo paf
se spremenim v kaviar
vedno imam pri sebi lasuljo od fantoma tarzanov dez'nik in majhno opico
ki pazi na denar
nisem se uc'il metat na zobe da bi mogu drz'at v glavi tolko brezveznih
informacij
in tako lepo oblec'en se poc'utim kot pes v najlon vrec'ki s kanglico na
glavi
Zakaj bi vsaka budala mogla vedet kdo sem kaj si mislim in kaj delam tu
mogoc'e sem nor mogoc'e samo utrujen mogoc'e nevaren mogoc'e me niti ni
in to kar vidis' se ti samo zdi mogoc'e me ni in to kar vidis' se ti
samo
zdi mogoc'e me ni
song performed by by Zmelkoow
Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
Fotografija
fotografija
boze,
sta da napisem o tome.
to volim da radim,
ponekad od toga zivim.
kad u to gledam:
ponekad sam tuzan,
ponekad sam srecan.
drago lice
vidim kao da je tu.
ruzno,
okrenem, izbrisem
i kao da nije bilo tu.
to je magija
koja vjecno traje.
boze,
samo je vazno da znam
sta ne mogu slikati.
BEOGRAD,
19.08.2011
5.35 PM
poem by Jankovic Zoran
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Napacen Planet
Hjuston vi hev a problem
Sem hotu povedat z'e v enem prejs'njem komadu da me je s'torklja
spustila
na napac'en planet
ampak c'udno gor al dol zdej sem pac' tukaj in ko sem lac'en moram nekaj
pojest
poklic'em znano tvrdko "halo mines'tra" in z'e zajemam sapo da bi kaj
naroc'il
a iz slus'alke ven zapiha najprej topel zrak in nizek z'enski glas tako
spregovori
To je napac'en planet
Me nic' ne zanima c'e si falu s'tevilko tukaj vroc'a linija toplarna
d.o.o.
potem je zac'ela blebetat v slus'alko ampak nisem vec' poslus'al ker
prevroc'e je bilo
kabel se je razstopil slus'alka se je vnela in soba je bla vroc'a kot
pekoc'i feferon
od moc'ne vroc'ine mi je frizura zogljjenela in z glavo polno dima sem
se
vrgu c'ez balkoon
To je napac'en planet
Sem teku v gostilno na dve veliki pivi samo bolni moz'gani bojo vedli
zakaj
ko sem pris'u nazaj so bli tam z'e gasilci raje kot da bi gasili so
postavljali mlaj
frajerji se grejo gasilsko veselico a vroc'ina leze iz his'e z roz'o v
laseh
kaj zdaj poslus'as' pesem al gledas' televizjo z'e vidim da bom mogu
refren
ponovit
To je napac'en planet napac'en planeet
song performed by by Zmelkoow
Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
Kdo Se Je Zbral
Kaj ti bojo c'rna oc'ala sredi noc'i
da z njimi skrijes' svoje grde oc'i
kaj ti bojo vsi djamanti na belih prstih
bo jo s'e vedno svetli, ko bos' gnila v krsti
kaj ti bojo c'rne najlonke na mastnih bedrih
rajs'i gledam najlonaste c'rnke kaj ti bojo c'rna oc'ala?
S'e eno pivo, metek v c'elo,
kdo se je zbral samo da imas' v srcu plamen v glavi kamen
Kaj ti bojo rdec'a s'minka in celi zobje
mesena usta, ki jih nikoli ne zapres'
kaj ti bojo gomila dnarja in tisoc' stvari
ki jih drz'is' v glavi da se moz'gani nebi skisali
kaj ti bojo c'rna oc'ala
song performed by by Zmelkoow
Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
Primavera
Ne mi prinest s'e ene pijac'e c'e ne se bom zaljubu u prvo toplo stvar
umaknite sonce prinesite oblake naj ugasnejo ogenj pod mojo krvjo
naj utihnejo tiste majhne pernate z'ivali naj utihne topli veter naj ne
piha v drevo
tolko lepih punc in nikoli ne bom vedu katera ima najbolj toplo telo.
Ne me gledat ne me gledat zdaj
Ugodno prodam tretjino svojih moz'ganov tisoc' dvesto hormonov in eno
zlato ribico
si bom kupu lovsko pus'ko in eno s'katlo patronov bom streljal na kupida
in njegovo pus'c'ico,
bom maskiran v jagodo s'pijoniral po vrtu bom v c'isto nizkem letu
prebijal zvoc'ni zid,
tolko lepih punc in nikoli ne bom vedu katera ima najbolj toplo telo
Ne me gledat ne me gledat zdaj
song performed by by Zmelkoow
Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
Nemušt
Tajno tamna sunčano bilo
Do tkanja tvoga nesvita i zore
Sa zova do mira dola i gore
Pozovi me sebi nemušta silo
Sasni me suncem usnom i snom
Ne gasni zorom nemuštim zborom
Sasni me igrom i novim zovom
U bujici vrtlogu bezdanom
Sutra mi strasti raspni na dah
Nek dišem između pepela i bola
I nikad riječi ne tvori u prah
Da ne umre jezik gore i dola
Tajno tamna sunčano bilo
Do tkanja tvoga nesvita i zore
Sa zova do mira dola i gore
Pozovi me sebi nemušta silo
1997.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Skodljivec
Tez'ko priznat ampak jaz sem sebi najvec'ji sovraz'nik c'esarkoli se
lotim
naredim pizdarijo
kadarkoli vozim pijan naletim na policijo iskrena hvala vsem ki me
trpijo
C'udno slis'at ampak vsi me trpijo ker nobenmu ne s'kodim s tem ko
s'kodim
sebi zgubim vso
energijo c'e bi imel s'e energije bi samo s'e bolj zablodu s'e dobro da
s'kodljivci ne s'kodijo ko
spijo
Mali kje si dobu liziko kje si zgubu mamico vrni liziko nazaj mali solze
ne pomagajo v zapor te
vrz'emo vrni liziko nazaj (panika) mali kje si dobu liziko kje si zgubu
mamico vrni liziko nazaj
mali solze ne pomagajo v zapor te vrz'emo vrni liziko nazaj
Dokler bo modro nebo bomo plavali v njem in lovili ribice
dokler bo modro nebo bomo plavali v njem in lovili ribice
song performed by by Zmelkoow
Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
Pljuvam Skozi Okno
Pljuvam skozi okno in gledam kam pljunec leti
sonce zahaja nekje dalec' grmi vidim tvoj pogled kako v prazno brez
volje
lez'i
v dimu cigarete se tudi moj razmegli
Z'e tretji dan dez'uje in mene glava boli
si kdaj vidu kako kac'a trpi valja se v vroc'ini kjer je vedno lepo bilo
poletje brez vec'erov je kot belo zlato
song performed by by Zmelkoow
Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
Beautiful Soul
Never think you are not worth it
Never think your mind is foul
Keep sparkling under your skin
Like eyes of Glory reaching above
Duso ljepote
Nemoj misliti da nisi dostojna
Niti da ti je umrljan um
Svjetlucaj pod svojom kožom
Ko oč i Slave što se uzvisuju
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
All the things that brought us home/Sve ono sto nas je dovelo kuci
All the things that brought us home
We took them for awhile
Gently to the heart
Gently to the breast
To feed the hungry sky
All days that brought us here
Passages of time
We took them for not more
Than a living moment
And now we glisten in the heart of Crone
Beauty beat and pulse alone
Sve ono što nas je dovelo kuci
Na nako vrijeme uzesmo
Blago pri scru
Blago na grudi
Gladno nebo da hranimo
Sve dane što nas doniješe ovdje
Prolaze vremenog
Ne uzesmo više
No živi tren
I sad smo u srcu Hrona sjaj
Ljepote bilo samotan otkucaj
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
And when the eyes there were no more/I kada ociju više nije bilo
I weaved
I weaved the sky I the washer by the spring
I washed the clouds I the knitter by the hearth
I knitted the fires I the builder by foundation
I built the words I the sewer by the thread
I sewed the colours I the painter by the canvas
I painted the eyes I the blind
To get to know me I waited
I kada očiju više nije bilo
Ja sam tkala
Tkala neba ja pralja kraj izvora
Prala oblake ja pletilja kraj ognjišta
Plela vatre ja zidarka kraj temelja
Zidala riječi ja vezilja kraj konca
Vezla boje ja slikarka kraj platna
Slikala oči ja obnevidjela
Da spoznaš me čekala
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Pythia the Stunt/Pitija kaskaderka
she liked paranormal activities
and saw symbolic connections between
apparently unconnected things
thus a pebble accidentally kicked
by her middle class boots
got endless measures in cosmic dimensions
of issues de-accidentalized
she liked mysteries
she heard the deaths whispered
into her ears only
of close relatives and distant people
she saw
colours dropped into her dreams only
of sleepy impressionists
and silent expressionists
post mortem hanging in reproductions
oh one of so many one of so many
in her pastoral home
she suffered from modesty pretend
and swam her butterfly style
in the swimming pool of her ego
perfectly aware of the fact
that not even those who serve God
far more diligently that she did
were not addressed by an angel voice
(but how could she have been guilty of that)
as the voice called her and only her
and only those similar to her
ready to applaud the great gift
only if their own was recognized
thinking she was a genius if she understood a genius
still I think she knew a lot
she knew so to say everything
especially since the day when
due to the pebble-deep voice-great gift
she became a real psychic …and got mad
______________________________________
pitija kaskaderka
je voljela paranormalne aktivnosti
i vidjela simbolič ne veze izmeđ u
naizgled nepovezanih stvari
tako kamenč ić sluč ajno šutnit
njenim srednjeklasnim č izmama
dobijaše nesagledive razmjere u kosmič kim dimenzijama
odsluč ajenih stvari
ona je voljela misterije
č ula
samo njoj došapnute smrti
bliskih rođ aka i dalekih ljudi
vidjela
samo u njene snove ubač ene boje
usnulih impresionista
utihlih ekspresionista
posmrtno obješenih u reprodukijama
(jednimod tako mnogo jednim od tako mnogo)
njenog pastoralnog doma
ona je patila od lažne skromnosti
savršeno svjesna da se ni onima
što Bogu služiše predanije od nje
nije javio anđ eoski glas
(pa kako je za tako nešto mogla biti kriva)
tek njoj samo njoj
i onima slič nim njoj
što spremni su da tapšu velikoj nadarenosti
samo ako im se prizna sopstvena
kao da si genije ako shvatiš genija
...je mnogo znala
znala takoreć i sve
pogotovo od onog dana kada je
igrom kamenč ić a-dubinskog glasa-velike obdarenosti
postala stvarno vidovita i...poludjela
©Miroslava Odalović
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Stradanja hram
daj mi moja dušo bijele vode znanja
u kaplji nastanjen tvoj tihi plam
daj mi moja dušo niti tvoga tkanja
da ispletem riječi i da tako znam
da život ide jednom
a smrt stazom drugom
u traganju žednom
i zasut tugom
ja sam
stradanja hram
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Can You/Mozes li
Can you place a smile
within a framework of the universe
or is it the only way to cry against it?
Mozes li smjestiti osmjeha
u obrazac svemira
ili se samo tako place protiv njega?
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
How to interpret games/Kako protumaciti igre
For the beginning it would be helpful to remember your childhood. The game is one of the hardest concepts and it requires the classification through the use of a chronological criterion. The games of childhood are a path towards theorizing the world. They sometimes imitate life without an authentic understanding of it, even without the need or wish to understand.
Playing tag for instance is a way to reach the other person using the advantages of the touch therapy.
Ring a ring a roses belongs to the same category except for the fact that this is the game in which you need to turn around a lot. Some people turn so a lot that they get into a trance which only the hide and seek can wafe them from. Speaking of hide and seek you can play it only if you have no problem with your eyesight and if you know how to count at least to…ten. You also need an elementary knowledge of your environment so that the others don't have to look for you in various corners where you can be detained with or without kneeling on corn. (Kneeling on corn is the game of the transition period)
The game of growing up is red gloves. Sometimes the gloves are so red that you may end up being blood transfused. The most interesting thing is that even if you know who hit you the pain does not decrease. Time, the most important factor in the development of games, can be helpful in increasing the pain tolerance degree. A comforting fact is that the only constant thing in the whole game is the colour of the gloves.
The game of the mature period is mother and father. Genetics plays the crucial role here. A continual jigsaw between dna and rna counting of chromosomes like marbles will distract your attention from the essence of this game.
The game of getting old is silent swinging alongside brain cells dying out. In this period you have already managed to cope with all the aforementioned games and now you can finally take your time.
The game of dying is a fairy tale being red before a good night's sleep and a dream in which you're swayed by someone's warm and calm voice. For in the end all you are craving is silence.
Za pocetak bi bilo dobro da se sjetite djetinjstva. To uvijek pomaze. Ovo je inace jedan od najtezih pojmova i zahtjeva klasifikovanje istog koristeci hronoloski kriterijum. Igre djetinjstva put su ka sagledavanju svijeta. One imitiraju zivot bez istinskog razumijevanja istog, a i bez potrebe i zelje za razumijevanjem. Suga je nacin da stignete do drugog koristeci prednosti touch terapije.
U istu kategoriju spada i ringe ringe raja s tim sto vam odzvoni jos prije nego sto ostarite jer je to igra u kojoj puno morate da se vrtite. Neki od nje prosto padaju u trans iz koga ih moze probuditi samo igra zmurke. Zmurke mozete da se igrate samo ukoliko nemate poteskoca sa vidom i ukoliko znate da brojite... makar do deset. Potrebno je i elementarno poznavanje okoline da ne bi na kraju morali i vas da traze po raznim coskovima u koje vas za kaznu stavljaju sa ili bez klecanja na kukuruzu.
(Klecanje na kukuruzu je igra prelaznog perioda) Potrebno je takodje da se unaprijed pomirite sa cinjenicom da nemate pojma koga u stvari trazite. Nije vazno. Cilj uvijek mozete da izmislite. Jer uvijek ce do kraja ostati nerazjasnjeno da li je krajnja svrha igranja postizanje uspjeha ili je igra samoj sebi cilj.
Igra odrastanja je igra crvenih rukavica. Nekad toliko crvenih da zavrsite na transfuziji krvi. Najzanimljivije je to sto i ako pogodite ko vas je zviznuo to ne umanjuje bol. Vrijeme koje je najvazniji faktor u razvoju igara moze vam biti od pomoci da povisite stepen tolerancije na bol. Utjesno je sto u svakom trenutku znate kada i gdje su vas udarili kao i to da je jedina postojana stvar u cijeloj igri boja rukavica.
Igra zrelog doba je igra mame i tate. Genetika je ovdje od presudnog znacaja. Kontinuirano klackanje izmedju RNK i DNK, prebrojavanje hromozoma kao klikera odvratice vam paznju sa sustine igre.
Igra starenja je tiho ljuljanje od kojeg odumiru mozdane vijuge. U ovom periodu vec ste savladili sve prethodno navedene igre i sada mozete da se mirno prepustite uzivanju.
Igra umiranja je citanje bajke pred spavanje i san u koji vas uljuljkuje neciji topao i smiren glas. Jer na kraju svega vapite samo za tisinom.
A Little School of Interpretation, …in x lessons,2007.
©Miroslava Odalovic
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Herbicidi
Jaz sem majhna roz'ica zraven travice z'ivim
listke imam zelene in prav lepo dis'im
najbolj sem vesela ko sonc'ek vzide
najbolj pa sovraz'im koso in herbicide
Sovraz'im herbicide
Herbicidi so strupeni in slabega okusa
barva ni pomembna vaz'na je vsebina
vsebina pa je taks'na kot da bi dal sol
in perje od kokos'i v en kozarec vina
in dodal s'e malo olja iz motorja
c'rnega kot je c'rno dno c'rnega morja
in c'e v to dodamo mleto kac'jo drobovino
to nikakor ni vec' isto dobro vino
ampak obic'ajen neuz'iten herbicid
Sovraz'im herbicide
Mi se samo drz'imo navodil
unic'iti vse kar vsebuje klorofil
roz'ice plevel za nas je oboje trava
s'li bomo naprej dokler svet ne bo pus'c'ava
Oragato gato gade
oragato gato gade
oragato gato gade kinaj
sigilaj gilaj gi geda
sigilaj gilaj gi geda
sigilaj gilaj gi geda kinaj
Jaz sem majhna roz'ica zraven travice z'ivim
listke imam zelene in prav lepo dis'im
song performed by by Zmelkoow
Submitted by Lucian Velea
Vote! | Copy!
You carry your heart-Ti srce nosiš
you carry your heart under your coat
for no one wants it there
you carry your soul deep beneath
like an old dusty music box
which has been opened once only
ti srce nosiš ispod kaputa
jer tamo ga neće niko
ti dušu nosiš duboko ispod
kao prašnjavu staru
samo jednom otvorenu muzičku kutiju
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Delete (Nafaka)
What a morning said
I do not remember
What happened yesterday
I do not remember
Cruelty of sunrise
I do not remember
The drama of entrance
I do not remember
The drama of exit
I do not remember
The tragedy of being cried
I do not remember
The comedy of being laughted
I do not remember
Putting on sense into the shoes
I do not remember
Putting on the morning into a little shirt of light
The hair unleashed in front of the mirror
The roads that tread on their own steps
I do not remember anything
An extinguished candle above the graves
The first cry out of the life’s womb
Being broken before God
Staying away from the answers
I don’t remember anything
sta je reklo jutro ne sjecam se
sta je bilo juce ne sjecam se
okrutnosti svitanja ne sjecam se
drame ulaska ne sjecam se
drame izlaska ne sjecam se
tragedije otplakanoti ne sjecam se
komedije odsmijanosti ne sjecam se
nicega ne sjecam se
obuvanja smisla u cipele trajanja
oblacenja jutra u kosuljicu svjetlosti
rasplitanja kose ispred ogledala
puteva sto gaze sopstvene korake
nicega ne sjecam se
gasenja svijeca iznad grobova
prvog placa iz utrobe zivota
slomljenosti pred Bogom
uzmicanja pred odgovorima
nicega ne sjecam se
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
A Beat Of Sorrow That Thinks Of Beauty/Otkucaj Tuge Sto Ljepotu Mni
it takes a memory that runs over itself
to get to learn and endless southern rhythm
it takes a fire that burns itself down
to get to know an ocean wave
it takes tender enough strong enough fingers
to summerize anything into a touch
so that the heard amidst the things could recognise
a beat of sorrow that thinks of beauty
it takes much more and reaches much stronger
to ask for more to search and look
so as to eventually know
the one in the seed of wake planted
the being cut off from itself
into the cliffs of the world pushed forever
it takes a huge knowledge an endless one
of this world's drama
for just one beat of sorrow that thinks of beauty
otkucaj tuge što ljepotu mni
potrebno je sjećanje koje samo sebe gazi
da bi se spoznao beskrajni ritam juga
potrebna je vatra koja samu sebe spaljuje
da bi se spoznao okeanov talas
potrebni su dovoljno nježni i snažni prsti
da bi se išta saželo u dodir
da bi srce u srži svega moglo da prepozna
otkucaj tuge što ljepotu mni
potrebno je mnogo više mnogo snažnije
da se ište dalje da se traži
da bi se najzad saznalo
ono u sjemenu buđenja začeto
od sebe samog otkinuto biće
u urvine svijeta zauvijek bačeno
potrebno je jedno veliko beskrajno veliko
poznavanje drame ovog svijeta
za samo jedan otkucaj tuge što ljepotu mni
1990.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!
Svemir
za samo jedan korak ustuknuo je dan
i pred njim
prevelik da bi bio nijem nemir
i pred njim
prastara da bi ćutala tišina
i pred njom
preuzan za prostore san
i pred njim
suviše procvala za buđenje tmina
i pred njom
beskrajan svemir
1996.
poem by Miroslava Odalovic
Submitted by Poetry Lover
Vote! | Copy!